Odlazak mladih i obrazovanih ljudi je danas najveća prijetnja budućnosti ekonomije, upozorava mr Jasna Pejović, direktorka startup-a Flourish i kompanije Digital Bee.
Ona je, u razgovoru za portal Rmedia, ocijenila da tehnologija može unaprijediti ekonomiju, ali da bez kvalitetnih ljudi nema razvoja.
“Najveći kapital jedne države nijesu ni resursi ni infrastruktura, već obrazovani, motivisani i kreativni ljudi. Ako oni odlaze, dugoročno slabi cijeli sistem”, ukazuje Pejović.
Sa više od 20 godina liderskog iskustva u IT-ju, prodaji i marketingu u međunarodnim kompanijama poput Deutsche Telekoma i Triglava, Pejovićje 2019. godine započela preduzetničku karijeru osnivanjem DigitalBee-a, kompanije prepoznatljive po edukativnim kompanjama kroz koju djeca i odrasli stiču znanja i vještine ključne za uspjeh u digitalnom dobu.
Koosnivačica je startapa Flourish, digitalnog trenera za razvoj emocionalne inteligencije i mekih vještina, čija je efikasnost naučno dokazana.
UNDP je Flourish uvrstio među 100 odabranih digitalnih rješenja sa visokim društvenim uticajem, u okviru svog globalnog kataloga inovacija koje doprinose ostvarivanju ciljeva održivog razvoja.
Tokom 2025. godine, Flourish je izabran među 15 najboljih EdTech rješenja u Sjedinjenim Američkim Državama, što dodatno potvrđuje njegov međunarodni značaj i potencijal.
Jasna aktivno doprinosi razvoju startap i preduzetničke zajednice kroz mentorstvo u akceleratorskim programima, inicijative za osnaživanje ženskog preduzetništva i funkciju predsjednice Odbora za žensko preduzetništvo Privredne komore Crne Gore.
Koliko mala i srednja preduzeća zaista nose ekonomiju države, a koliko su i dalje sistemski zapostavljena?
Mala i srednja preduzeća su jedan od ključnih stubova svake ekonomije, pa tako i crnogorske. Upravo MSP sektor zapošljava veliki broj ljudi, pokreće inovacije, razvija lokalne zajednice i često pokazuje najveću fleksibilnost i otpornost u izazovnim vremenima.
Ne bih rekla da postoji sistemska zapostavljenost MSP sektora, ali svakako postoji značajan prostor za unapređenje poslovnog ambijenta. To se posebno odnosi na brzinu administracije, digitalizaciju procesa i efikasnost pravosudnog sistema.
Manje birokratije, brže procedure i više digitalizovanih procesa bili bi od koristi svim preduzećima, a posebno malim biznisima koji često imaju ograničene resurse i kojima vrijeme predstavlja jedan od najvažnijih resursa.
Da li je problem našeg tržišta nedostatak novca ili nedostatak dugoročne poslovne strategije?
Nije jednostavno praviti dugoročne strategije kada ste malo preduzeće i bez značajnih sredstava za ulaganje. Dodajte na to da je crnogorsko tržište veoma malo, a prisutna je i velika neizvjesnost.
Mali biznisi zahtijevaju jasnu viziju i veliku prilagodljivost. Strategija često mora da bude veoma agilna i prilagodljiva tržištu, nekada čak i na mjesečnom nivou.
Koliko je finansijska pismenost i dalje slaba tačka ženskog preduzetništva na Balkanu?
Nažalost, jeste. Mnoge žene imaju odlične ideje, talenat i radnu etiku, ali nijesu učene da razmišljaju o novcu strateški. Često znaju da rade posao, ali ne i da skaliraju biznis, pregovaraju o vrijednosti svog rada ili upravljaju kapitalom.
To nije pitanje sposobnosti, već obrazaca u kojima smo odrastale. Dobra vijest je da se to ubrzano mijenja i da danas imamo novu generaciju žena koje mnogo otvorenije pričaju o novcu, investiranju i finansijskoj nezavisnosti.
Da li je Crna Gora i dalje tržište koje više „prašta“ muškim preduzetničkim greškama nego ženskim?
Mislim da još uvijek postoji određeni dvostruki standard. Kada žena pogriješi, mnogo brže se dovodi u pitanje njena kompetencija.
Ipak, primjećujem da se stvari mijenjaju jer žene danas sve više grade ozbiljne kompanije, ulaze u tehnologiju, finansije i inovacije i samim tim mijenjaju percepciju tržišta.
Kako razlikovati biznis koji ima potencijal od hobija koji samo želimo da pretvorimo u posao?
Vrlo jednostavno, tržište vam uvijek kaže istinu. Ako ljudi žele da plate za ono što radite, ako postoji realan problem koji rješavate i ako taj model može da raste bez toga da vi sagorite radeći 24 sata dnevno, onda govorimo o biznisu.
Strast je važna, ali sama po sebi nije dovoljna. Biznis mora imati tržište, strukturu i održivost. U eri digitalizacije i AI revolucije, koje žene će opstati na tržištu – one koje znaju tehnologiju ili one koje znaju ljude? Opstaće one koje razumiju i jedno i drugo. Tehnologija postaje dostupna svima, ali ljudske vještine prave razliku.
Nije dovoljno samo koristiti AI alate – presudno je znati voditi ljude, graditi povjerenje, pridobiti druge da vas podrže, komunicirati, rješavati probleme i donositi etičke odluke.
Emocionalna inteligencija i meke vještine u eri digitalizacije i AI revolucije postaju jedne od najvažnijih poslovnih kompetencija budućnosti.
Da li vjerujete da će vještačka inteligencija ugroziti žensko preduzetništvo ili ga upravo može dodatno osnažiti?
Sistemi vještačke inteligencije (AI) su ogromna šansa. Nikada ranije pojedinac nije mogao sa toliko malo resursa napraviti toliko veliki uticaj.
Danas bilo ko uz pomoć AI alata može raditi stvari za koje je ranije bio potreban cijeli tim – od marketinga i analitike do kreiranja sadržaja i razvoja proizvoda.
AI neće zamijeniti ljude koji znaju da razmišljaju, stvaraju i povezuju tehnologiju sa stvarnim ljudskim potrebama. AI omogućava da budete produktivniji, brži i da skalirate svoj biznis mnogo brže nego ranije.
Šta biste savjetovali ženi koja danas zarađuje sigurnu platu, ali sanja da napusti posao i pokrene sopstveni biznis?
Ne bih joj savjetovala impulsivan skok, nego pametan prelaz. Najbolje je graditi biznis paralelno dok još postoji finansijska stabilnost.
Važno je testirati tržište, razviti prve klijente i provjeriti da li ideja zaista funkcioniše. Preduzetništvo često izgleda glamurozno na društvenim mrežama, ali u realnosti traži ogromnu otpornost, disciplinu i spremnost da se suočite s neizvjesnošću.
Kada pogledate današnje tržište, gdje vidite najveću šansu za žene: u tradicionalnim biznisima ili u potpuno novim industrijama?
I u jednom i u drugom. S jedne strane, zanati, proizvodnja lokalne i tradicionalne hrane, ručni rad i povezivanje sa turističkom ponudom imaju veliki potencijal. Turisti su danas “gladni” autentičnih iskustava jer je globalizacija učinila da se polako gubi jedinstvenost.
S druge strane, ogromnu šansu ima spoj iskustva i novih tehnologija. Žene koje razumiju ljude, tržište i psihologiju kupaca, a istovremeno prihvate AI, digitalne platforme i inovacije, imaće ogromnu prednost.
Šta bi prema Vašem mišljenju bila prva tri ekonomska poteza koja bi svaka ozbiljna vlast morala odmah povući?
Prvo, dodatni fokus na obrazovni sistem. Vidljivi su pomaci u posljednjih nekoliko godina, ali i dalje postoji dosta prostora za unapređenje.
S jedne strane, potrebno je intenzivno i praktično razvijati digitalne kompetencije, ali fokus mora biti i na razvoju kreativnosti, rezilijentnosti, emocionalne inteligencije i mekih vještina, jer upravo te kompetencije prave razliku koju tehnologija ne može zamijeniti.
Moj stariji sin trenutno pohađa državnu srednju školu u Americi i među obaveznim predmetima je sviranje muzičkog instrumenta. Mislim da to mnogo govori o razumijevanju koliko su kreativnost, disciplina, fokus i razvoj različitih aspekata ličnosti važni za budućnost, bez obzira na to čime će se neko profesionalno baviti.
Drugo, stvaranje predvidivog poslovnog ambijenta sa manje birokratije, jasnim pravilima i efikasnim pravosudnim sistemom.
Treće, sistemska podrška inovacijama i domaćim kompanijama koje imaju potencijal za izvoz i rast. Ta podrška postoji, ali često nema dovoljno fokusa na komercijalizaciju i izlazak proizvoda na tržište, već uglavnom ostaje na nivou razvoja ideja, što je zaista šteta.
Šta je Vaša najskuplja poslovna lekcija, ona koja Vas je koštala novca, vremena, povjerenja?
Zaa mene bio je pogrešan odabir ciljne grupe (tržišta). Ne samo da me to koštalo novca i vremena, već sam u jednom trenutku počela da gubim povjerenje u sebe i u vrijednost onoga što gradim. Kada proizvod ili usluga ne dolaze do pravih ljudi, vrlo lako počnete da preispitujete sebe, iako problem često nije u kvalitetu, već u pogrešno odabranom tržištu.
Zato danas, kada god imam priliku da dam savjet ljudima koji počinju biznis, uvijek govorim o važnosti promišljanja, testiranja i dubokog razumijevanja ciljne grupe. Zvuči jednostavno u teoriji, ali u praksi je ovo jedan od najvećih izazova za većinu biznisa.
