Dok publika na koncertima prati pokrete njegovih ruku i sluša sklad glasova koje vodi, malo ko razmišlja o tome šta zapravo radi dirigent. Za profesora muzike i dirigenta hora „Vokalisti“ Sašu Barjaktarovića, dirigovanje je mnogo više od davanja tempa i koordinacije izvođača.
„Volim da kažem da dirigent ne vodi note, nego ljude. Njegov zadatak je da od pojedinaca napravi zajednicu koja diše kao jedno. Kada publika osjeti emociju, energiju i iskrenost na sceni, onda znate da ste uradili posao kako treba“, kaže Barjaktarović.
Iako ga publika vidi tek kada stane pred ansambl, njegov posao počinje mnogo ranije. Kako objašnjava, dirigent je istovremeno pedagog, psiholog, organizator, menadžer i motivator.
„Nekada moram saslušati ljude i pomoći im da prevaziđu nesigurnost, nekada riješiti organizacione probleme, a nekada pronaći pravi način da inspirišem ansambl da pruži više nego što misli da može.“
Njegova uloga ne završava se ni na muzici. Sve aranžmane koje horski ansambl „Vokalisti“ izvodi već deset godina samostalno priprema i prilagođava mogućnostima hora, a posljednjih godina aktivno učestvuje i u kreiranju video-spotova.
„Danas dirigent često mora biti i producent ideja. Kada radimo video-spotove, učestvujem u osmišljavanju koncepta, lokacija, vizuelnog identiteta, kostima i same priče koju želimo da ispričamo. Na neki način, dirigent postaje i režiser, jer mora da razmišlja kako će se muzika ne samo čuti, već i vidjeti.“
SAVRŠEN PLAN NE POSTOJI
Barjaktarović je tokom godina naučio da na sceni ne postoji savršen plan. Tehnika zakaže, program se promijeni, neko pogriješi, ali upravo tada dolazi do izražaja iskustvo.
„Hor prati energiju dirigenta. Ako ja ostanem miran i siguran, i oni će ostati sigurni. Nekada upravo ti neplanirani trenuci donesu posebnu emociju i iskrenost koju publika prepozna.“
Iza svakog koncerta, kako kaže, krije se mnogo više rada nego što publika može da vidi.
„Najteži dio nije muzika. Najteži dio su ljudi i odgovornost koju nosite za njih. Potrebno je razumjeti različite karaktere, pomoći ljudima da prevaziđu nesigurnosti i stvoriti atmosferu u kojoj se svi osjećaju vrijedno i prihvaćeno.“
Posebno je izazovno raditi sa amaterskim horom čiji članovi na probe dolaze nakon posla, fakulteta i svakodnevnih obaveza.
„Vaš zadatak je da ih inspirišete da daju najbolje od sebe. Najveća nagrada za sav taj trud je trenutak kada vidite da je neko zahvaljujući muzici postao srećniji, sigurniji i bolji čovjek.“
APLAUZ PUBLIKE NAJVEĆA NAGRADA
Ipak, postoji nešto što, kako kaže, nadoknadi svaki sat rada i svako odricanje.
„Poslije ogromnog broja proba, uloženog vremena, volje i zajedničkog rada, aplauz publike je najljepša nagrada koju možemo dobiti. To je trenutak kada osjetite da je emocija stigla do publike i da je publika tu emociju vratila nazad.“
Kada bi mogao da sjedne na kafu sa jednim kompozitorom iz istorije, izbor bi bio jednostavan, Georg Fridrih Hendl.
„Njegova muzika me prati godinama. Fasciniraju me raskoš njegovih opera, monumentalni horovi i sposobnost da kroz muziku prenese snažnu emociju. Volio bih da ga pitam kako je uspijevao da pronađe ravnotežu između umjetničke slobode, emocije i savršene forme.“
Barjaktarović smatra da je razumijevanje umjetnosti važno za razumijevanje društva i vremena u kojem živimo.
„Vjerujem da bez poznavanja umjetnosti, istorije i kulturnog nasljeđa ne možemo u potpunosti razumjeti ni sadašnjost, niti graditi bolju budućnost.“
Govoreći o crnogorskoj kulturnoj sceni, ističe da talenata ne nedostaje, ali da ih često počinjemo cijeniti tek kada uspiju van granica zemlje.
„Imamo bogatu tradiciju, snažan identitet i mnogo kreativne energije. Ipak, ponekad više cijenimo ono što dolazi spolja nego ono što nastaje kod nas. Volio bih da budemo društvo koje će više podržavati svoje ljude dok stvaraju, a ne tek kada postanu poznati.“
Kao dirigent, često razmišlja i o liderstvu, za koje vjeruje da ima mnogo sličnosti bez obzira da li se vodi hor, kompanija ili država.
„Najvažnije pravilo liderstva jeste da prvo naučite da slušate. Ljudi će vas pratiti samo ako osjete da ih poštujete. Autoritet ne dolazi iz funkcije ili titule, već iz povjerenja koje izgradite.“
PORUKA “ODE RADOSTI” JE PORUKA BUDUĆNOSTI
Na pitanje koja bi kompozicija najbolje opisala današnji trenutak Crne Gore, bez dvoumljenja odgovara: Betovenova „Oda radosti“.
„To nije samo jedno od najpoznatijih muzičkih djela u istoriji, već i univerzalna poruka zajedništva, mira, slobode i međusobnog poštovanja među ljudima i narodima.“
Upravo tu kompoziciju njegov hor „Vokalisti“ izveo je kroz projekat sniman na tvrđavi Forte Mare u Herceg Novom, Starom gradu Budvi i Starom gradu Ulcinju.
„Kroz sve projekte koje realizujemo trudim se da publici približim ne samo ljepotu višeglasnog horskog pjevanja, već i ljepotu Crne Gore. Smatram da muzika ima posebnu moć da poveže umjetnost, istoriju, tradiciju i prirodne ljepote jedne zemlje.“
Za Barjaktarovića, upravo su zajedništvo, kultura, obrazovanje i međusobno poštovanje vrijednosti na kojima treba graditi budućnost.
„Crna Gora je mala država, ali posjeduje ogromno kulturno, istorijsko i prirodno bogatstvo. Zato vjerujem da je poruka ‘Ode radosti’ istovremeno i poruka budućnosti kojoj treba da težimo.“
