Milioni ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore danas žive širom svijeta. Iako su napustili svoje matične države, veze sa domovinom nijesu prekinute, a najvidljivije su kroz milijarde eura koje svake godine šalju svojim porodicama i zajednicama.
Dok većina novac iz inostranstva koristi za pomoć rodbini, dio pripadnika dijaspore odlučuje se na mnogo veći korak – povratak i pokretanje sopstvenog biznisa.
Jedan od njih je i Suad Bešlić, mašinski inženjer koji je nakon dvije decenije života i rada u Njemačkoj odlučio da se vrati u Bosnu i Hercegovinu.
Nakon godina provedenih u gradu Erdingu, gdje je radio na projektovanju vatrogasnih vozila, stečeno znanje, iskustvo i dio kapitala zarađenog u inostranstvu uložio je u Živinicama. Danas vodi kompaniju koja proizvodi vatrogasna vozila za domaće i strano tržište.
„Kada nijesam mogao da pronađem odgovarajuću radnu snagu, pronašao sam naše ljude u Njemačkoj, Austriji i Holandiji, koji su godinama radili u sličnim kompanijama. U posljednje dvije godine uspio sam da vratim osam radnika iz dijaspore koji su odlučili da se trajno vrate i rade u BiH“, kazao je Bešlić za Euronews BiH.
MILIONI LJUDI VAN MATIČNIH DRŽAVA
Tačan broj ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore koji žive u inostranstvu teško je precizno utvrditi, jer ne postoje jedinstveni zvanični podaci.
Procjenjuje se da van Bosne i Hercegovine živi oko 2,2 miliona ljudi porijeklom iz te države, dok se broj ljudi iz Srbije u dijaspori procjenjuje između tri i pet miliona.
Crnogorsku dijasporu, prema procjenama, čini oko 200.000 ljudi.
MILIJARDE EURA STIŽU IZ INOSTRANSTVA
Značaj dijaspore za ekonomije zemalja regiona najbolje se vidi kroz novac koji svake godine stiže iz inostranstva.
Tokom prošle godine u Bosnu i Hercegovinu stiglo je oko 2,2 milijarde eura doznaka, u Srbiju 5,3 milijarde eura, dok je u Crnu Goru pristiglo približno 900 miliona eura.
Ipak, samo manji dio tog novca završava u investicijama, dok se najveći dio koristi za svakodnevnu potrošnju.
Ekonomski analitičar Igor Gavran navodi da doznake imaju značajan efekat na domaću ekonomiju, čak i kada nijesu direktno usmjerene na investicije.
„Kupuju se domaći proizvodi, plaćaju domaće usluge. Takođe, značajan dio novca donosi se u gotovini i ne ulazi u zvaničnu statistiku, ali ima isti efekat na ekonomiju. Dio građana uspije da uštedi dio tih sredstava ili da ih uloži, ali se najveći dio koristi za osnovne životne potrebe i potrošnju“, rekao je Gavran.
KAKO DRŽAVE POKUŠAVAJU DA PRIVUKU INVESTITORE IZ DIJASPORE
U Srbiji, prema riječima predstavnika Privredne komore Srbije, ne postoje posebni programi namijenjeni isključivo investitorima iz dijaspore.
„Svi investitori imaju jednake uslove i mogu dobiti podršku države, bilo finansijsku ili tehničku, u zavisnosti od oblasti ulaganja, lokacije investicije i broja radnih mjesta koja planiraju da otvore. Veća podrška predviđena je za manje razvijene i ekonomski ugrožene djelove zemlje“, kazao je Bojan Stanić iz Privredne komore Srbije.
Crna Gora je posljednjih godina intenzivirala aktivnosti na povezivanju sa dijasporom i podsticanju investicija povratnika.
Prema riječima Aldina Muratovića, sekretara Ministarstva dijaspore, već postoje konkretni rezultati.
„Uskoro se očekuje otvaranje fabrike električnih agregata u Petnjici, gdje bi trebalo da bude zaposleno do 200 radnika. Imamo i pozitivan primjer iz Bijelog Polja, gdje je povratnica iz Švajcarske otvorila fabriku pločastog namještaja i već planira proširenje proizvodnje“, naveo je Muratović.
Znanje i iskustvo važniji od novca
U Bosni i Hercegovini se investitorima iz dijaspore povremeno nude finansijski grantovi i stručna podrška kroz različite programe na državnom, entitetskom i lokalnom nivou.
Iako doznake iz inostranstva predstavljaju jedan od važnih oslonaca ekonomija zemalja regiona, ekonomisti ističu da bi još veći značaj imao povratak ljudi.
Pored kapitala, povratnici donose znanje, profesionalno iskustvo, poslovne kontakte i radne navike stečene u razvijenim zemljama, što može imati dugoročan i snažan uticaj na razvoj privrede i otvaranje novih radnih mjesta.
Zbog toga stručnjaci ocjenjuju da bi zemlje regiona, uz očuvanje veza sa dijasporom, trebalo da ulažu više napora u stvaranje uslova koji će podstaći povratak ljudi i njihov ostanak u matičnim državama.
