Lokalna zajednica se polako urušava. Ne brinemo dovoljno ni o sebi ni o vlastitoj održivosti, a još manje o odnosima među ljudima. Kratkoročni interesi postali su glavni generator tog raspada. Osudili smo se gotovo isključivo na turizam, a to je stvorilo mentalitet koji razmišlja kako da kapitalizuje svaki kvadrat prostora, ne misleći ni o prirodi, ni o budućim generacijama, ocijenila je profesorica filozofije iz Kotora i građanska aktivistkinja Paula Petričević.
Na panel diskusija „Grad koji mijenjamo ili grad koji gubimo?“, koja je održana sinoć u Omadinskom klubu u Kotoru kao prva javna aktivnost Zelenog tima, Petričević je kazala da “ako se ozbiljnije ne posvetimo obrazovanju, jedni drugima i zajednici, bojim se da o zajednici uskoro više nećemo moći ni da govorimo“.
Moderatorka panela, Jelena Vukasović iz „Muzeja“ Kotor, istakla je da je to razgovor gradu koji nije važan samo onima koji u njemu žive: “Kotor i prostor Boke Kotorske gotovo pola vijeka nalaze se na UNESCO-voj Listi svjetske baštine kao područje izuzetne univerzalne vrijednosti. To je velika čast, ali i velika odgovornost da razvoj grada planiramo tako da ono što smo naslijedili sačuvamo za buduće generacije“.
“Brojni istorijski gradovi, poput Venecije i Dubrovnika, pokušavaju pronaći ravnotežu između razvoja, turizma, očuvanja prirodne i kulturne baštine i kvaliteta života svojih stanovnika”, rekla je Vukasović, prenosi Radio Kotor.
Na panelu su učestvovali mr Vuk Iković, doktorand bioloških nauka, mr Marina Đurović Radonjić iz Agencije za razvoj i zaštitu Orjena, Petričević i dr Aleksandar Joksimović, naučni savjetnik u Institutu za biologiju mora.
Iković je poručio da najveću vrijednost svakog grada čini njegova zajednica, naglašavajući da će Kotor sačuvati svoj identitet samo ako građani budu aktivno učestvovali u donošenju odluka i zajedno oblikovali njegovu budućnost.
Govoreći o cijeni koju priroda plaća zbog razvoja koji nije usklađen s njenim potrebama, Iković je upozorio da se razvoj gradova i dalje posmatra prvenstveno kroz izgradnju puteva, objekata i druge infrastrukture, dok se značaj zelenih površina često zanemaruje.
„Ako svaki slobodan kvadrat pretvorimo u hotel ili parking, možda ćemo kratkoročno zaraditi, ali ćemo dugoročno mnogo više platiti kroz lošiji kvalitet života i skuplju infrastrukturu“, rekao je Iković, naglasivši da prirodu ne treba posmatrati kao prepreku razvoju, već kao njen sastavni dio.
„Imamo dobre zakone, planove upravljanja i strategije, ali je pitanje da li ih zaista primjenjujemo. Prirodu i dalje doživljavamo kao dekoraciju, a ne kao resurs od kojeg zavisi kvalitet našeg života. Upravo je autentičnost ovog prostora i prirode najveća vrijednost koju moramo sačuvati“, poručila je Đurović Radonjić.
Govoreći o stanju morskog ekosistema, Joksimović je upozorio da se promjene u Boki Kotorskoj već godinama odvijaju, iako ih građani često ne primjećuju jer se najveći dio procesa dešava ispod površine mora.
„More je pod pritiskom sa svih strana. Sve što radimo na kopnu, prije ili kasnije završi u moru. Kada uklonimo zelenilo i ostavimo ogoljene površine, svaka jača kiša odnese zemlju i materijal u zaliv. Zatim dolaze sidra velikih kruzera koja oštećuju morsko dno i uništavaju biljne zajednice koje ne mogu da migriraju. Istovremeno, temperatura Jadrana raste, pojavljuju se nove vrste riba i cijeli ekosistem se mijenja. Zaliv je mali prostor, a pritisci su ogromni i tragovi tih promjena su već vidljivi“, upozorio je Joksimović.
Tokom diskusije otvorena su i pitanja uticaja prihrane plaža, masovnog vodenog saobraćaja i kruzing turizma na morski ekosistem Boke Kotorske. Joksimović je istakao da, uprkos brojnim pretpostavkama, do danas nije sprovedeno sveobuhvatno istraživanje koje bi dalo precizne odgovore o uticaju kruzing turizma na zaliv.
