Proslavljeni reditelj, scenarista i pisac Goran Marković bio je sinoć gost književnog programa 39. festivala „Barski ljetopis“, a veče pod nazivom „Beogradski trio i druga djela“ okupilo je brojnu publiku na platou ispred Dvorca kralja Nikole.
Sa Markovićem je razgovarao Miodrag Ćaki Lekić, a posebna pažnja bila je posvećena romanima „Tito i ja“, „Beogradski trio“, „Doktor D.“ i „Zavod“, kao i prelomnim istorijskim događajima i životnim izborima koji su oblikovali njegov umjetnički rad.
Marković, koji je prvi put boravio u Baru, kazao je da je oduševljen gradom i ambijentom festivala.
„Ovo mjesto je za mene pravo otkriće. Dvorac kralja Nikole ima neku jako finu intimu i eleganciju koja se rijetko sreće. Promenada i riva su pitome i tihe. Veoma sam srećan što sam ovdje i sigurno ću doći ponovo, čak i kada nemam poslovnih obaveza“, rekao je Marković.
Proslavljeni reditelj, scenarista i pisac Goran Marković bio je sinoć gost književnog programa 39. festivala „Barski ljetopis“, a veče pod nazivom „Beogradski trio i druga djela“ okupilo je brojnu publiku na platou ispred Dvorca kralja Nikole.
Sa Markovićem je razgovarao Miodrag Ćaki Lekić, a posebna pažnja bila je posvećena romanima „Tito i ja“, „Beogradski trio“, „Doktor D.“ i „Zavod“, kao i prelomnim istorijskim događajima i životnim izborima koji su oblikovali njegov umjetnički rad.
Marković, koji je prvi put boravio u Baru, kazao je da je oduševljen gradom i ambijentom festivala.
„Ovo mjesto je za mene pravo otkriće. Dvorac kralja Nikole ima neku jako finu intimu i eleganciju koja se rijetko sreće. Promenada i riva su pitome i tihe. Veoma sam srećan što sam ovdje i sigurno ću doći ponovo, čak i kada nemam poslovnih obaveza“, rekao je Marković.
U TRST SE PRESELIO ZBOG PRITISAKA
Govoreći o odluci da se preseli u Trst, Marković je naveo da je u Beogradu bio izložen napadima predstavnika vlasti.
„Počeli su na mene da navaljuju teškim oružjem. Proganjale su me razne ministarke – jedna je rekla da sam ‘stvaralački nemoćan’, a druga me napadala da ‘nijesam dovoljno Srbin’. Ponašali su se kao davljenici koji lupetaju oko sebe tražeći vazduh. Zato sam se izmakao u miran i lijep grad koji ima duboku tradiciju sa nama“, kazao je Marković.
Podsjetio je na istorijske veze Trsta sa Bokom i Crnom Gorom, izdvajajući Palatu Gopčević i Crkvu Svetog Spiridona.
„Tamo nijeste stranac. Mnogo ljudi govori naš jezik i osjećate se prijatno“, dodao je.
MOŽEMO UPLOVITI U VIJEK LAŽI I FALSIFIKATA
Marković je kazao da se, zbog svega čemu je svjedočio i priča svoje bake koja ga je odgajala, osjeća kao da živi već tri vijeka. Među događajima koji su presudno uticali na njega izdvojio je društvene promjene tokom šezdesetih godina prošlog vijeka.
„Možda će se neko nasmijati, ali najznačajniji događaj u mom životu bila je seksualna revolucija šezdesetih godina, pojava rokenrola, hipika i djece cvijeća. Tada su prestali tabui i ljudi su odjednom počeli da dišu punim plućima“, rekao je Marković.
Ocijenio je da svijet danas na sličan način mijenja digitalna revolucija, upozoravajući da bi čovječanstvo moglo „uploviti u vijek laži i falsifikata“.
SEBE SMATRAM PRIPOVJEDAČEM
Autor kultnih filmova „Nacionalna klasa“, „Variola vera“, „Tito i ja“, „Sabirni centar“ i „Turneja“ kazao je da pripovijedanje povezuje njegov rad na filmu, u pozorištu i književnosti.
„Sebe smatram onim što ljudi zovu ‘storyteller’ – ja sam pripovjedač. Pričam priče, bilo filmske, pozorišne ili književne. Za roman ‘Beogradski trio’ potrošio sam 20 godina rada da bih na 120 strana ispričao tu priču“, naveo je Marković.
Prema njegovim riječima, neke istine nije moguće saopštiti direktno.
„Potrebna vam je priča o Golom otoku da bi ljudi zaista shvatili koliko je on bio grozna stvar. Zato vjerujem u moć priče“, poručio je.
Marković je režirao 15 igranih filmova i oko 50 dokumentaraca, uglavnom prema sopstvenim scenarijima. Dobitnik je Sterijine nagrade i brojnih domaćih i međunarodnih priznanja, dok ga je Francuska odlikovala Ordenom umjetnosti i književnosti u rangu oficira.
NIKO NE MOŽE DA VAS NAUČI UMJETNOSTI
Govoreći o višedecenijskom profesorskom radu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, Marković je kazao da i dalje sumnja da je umjetnost moguće naučiti.
„Niko ne može da vas nauči kako se prave umjetnička djela. Ali ono što jeste moguće i važno jeste razgovarati sa ljudima, živjeti u dobroj stvaralačkoj atmosferi, pronaći generacijske saradnike i zajedno pokretati umjetničke pravce“, zaključio je Marković.
