Mi smo tu da pokažemo jasan i glasan stav da to ne može tako da prođe kako su oni zamislili. Oni idu jednim prikrivenim revizionizmom krijući se iza Marka Miljanova, jednog div junaka Crne Gore, rekao je Dragutin Vučinić, odbornik Pokreta za Podgoricu u Skupštini Glavnog grada povodom predloga odluke Savjeta Narodne biblioteke “Radosav Ljumović” da ona izbriše iz svog naziva ime poznatog revolucionara i da ubuduće nosi ime Marka
Miljanova.
Vučinić je portalu Rmedia rekao da je Marko Miljanov čovjek kojem se Podgorica odužila mimo drugih: “Dala mu je spomenik ispred zgrade Opštine, dala mu je ulicu koja prolazi kroz centar, školu, to je jedina istorijska ličnost koja ima svoj muzej, to je jedini čovjek čije je ime ponijela centralna gradska kasarna”.
“A što se desilo sa bulevarom Jola Piletića, izmješten je iz centra grada. Pa sa Trgom Ivana Milutinovića, pa sa imenom doktora Vukašina Markovića po kojem se nazivao Klinički centar, sa Petrom Matovićem, pa sa nizom revolucionara, koji su iz Pipera. Ne može”, kaže Vučinić, koji je aktivan u udruženju koje se bavi zaštitom nasljeđa i razvojem Pipera.
Prema njegovim riječima, iako je komunizam mrtav, antifašizam je itekako živ.
“Antifašizam ne opisuje samo Pipere nego Podgoricu. Jak je antifašistički duh i u parlamentu Podgorice. Istovremeno sam predsjendik Komisije za davanje naziva ulica i ono što znam je da su ovi ljudi, koji su dali sebi za pravo da ovo predlože, prenebregli da ipak postoji osnivač biblioteke, a to je Skupština Glavnog grada i ona daje završnu riječ. Mogla je i neka Skupština stanara tako da donese odluku da promijeni naziv ulice ispred zgrade, ali to ne može”, ističe Vučinić.
Na pitanje da li je razgovarao sa simpatizerima i funkcionerima Nove Srpske demokratije, koji čine većinu u Savjetu biblioteke, Novicom Đurićem, Emilom Labudovićem i Bećirom Vukovićem, on kaže da on te ljude ne poznaje.
“Niti želim da ih upoznam.Znam ih iz javnog života, od malena, pojedine koji su nam držali političko-propagandne moralne časove svako veče od 7 ipo pa do 15 do devet. Ja sam ona generacija koja je stupila u prvi razred srednje 1992. i do kraja sankcija je završila gimnaziju i mi smom slušali to svako veče jer nijesmo imali ništa drugo. Zamislite samo kako se osjeća moja generacija kada takav čovjek pokuša da nam na ovakav način podvali. Ne može”, naglašava Vučinić.
On smatra ambivalentnom izjavu gradonačelnika Saše Mujovića da odluka mora biti usklađena sa dominantnim stavom javnosti, a da su vrijedni i Radosav Ljumović i Marko Miljanov.
“On je rekao odlučiće o ovome dominantna većina. Ljudi znaju da je većina ona koja predstavlja trenutnu Vladu i misle da je to većina koja je nastala iz 30. avgusta, da je ta većina prosrpska i četnička. Međutim, u toj većini imamo manjinske narode, razne elemente sa svih strana i ta većina nikako ne može da bude takva jer sam i ja u toj većini i mnogi koji su izraziti antifašisti. Počevši od našeg predsjednika države i niza ostalih javnih djelatnika. Ako to prenesemo na nivo Glavnog grada, onda je ta većina antifašistička. Tu je i SNP i DNP, Demokrate, Evropa sad, da ne pričam o ovima koje nazivam lažnim antifašistima a koji guraju antifašizam ispred sebe”, tvrdi Vučinić.
Povodom teza da je na djelu u stvari namjera dijela vlasti na čelu sa Novom srpskom demokratijom da pošto-poto nametne Crnoj Gori svoju ideologiju, Vučinić smatra da “sa ovakvim ljudima teško može išta da se dogovori”.
“Sa lažnim anrtifašistima i lažnim Srbima sa druge strane. Lažima se ništa ne može dogovoriti. Mora Crna Gora da ide dalje jednim srednjim putem da uvaži sve strane”, ocjenjuje on.
Vučinić podsjeća na članke koje je prije 80 godina pisao Milovan Đilas: “Ja sve ljude molim i na svakom mjestu da to pročitaju jer je to štivo pretrpjelo test vremena. Crna Gora je bila nacija, imala svoju zastavu, sve svoje postulate i tada se do 96 odsto stanovnika izjašnjavali kao Crnogorci. Đilas je opisao klatno crnogorsko i pokušao da ga ustavi na sredinu, ne natežići ga previše prema crnogorstvu jer čim se tamo nategne ono se vrati samo po sebi ka srpstvu, niti ga je nategao ka srpstvu da bi se vratilo u ekstremno crnogorstvo”.
“Klatno se krajem 90-tih naginje ka ekstremnom crnogorstvu, odjedanput kao triger se vraća 2020. i ide ka srpstvu, a sad polako vidimo da se odjednom sa ovakvim potezima, opet vraća. Moramo da budemo svjesni da je Crna Gora utemeljena u svom državnom statusu koji je priznat 2006. Naša zastava se vijori na Ist Riveru, što god ja mislio o njoj. Mora se kao takva poštovati, a moramo znati i da ljudi koji traže svoja prava moraju biti ispoštovani”, kaže Vučinić.
Njegovo je mišljenje da im “mora biti dato za pravo da nešto svoje prepoznaju u ovoj Crnoj Gori”: “To ako se ne prepozna nameće se sa strane, od jedne države sa druge strane granice i ona ima dovoljno prostora da vrši svoj uticaj u Crnoj Gori stavljajući te ljude pod svoje. I onda imamo nestabilnost, nemamo Crnu Goru koja pripada Crnoj Gori nego Crnu Goru koja je na sve četiri strane svijeta i koja ne pripada nikome. Mi to ne želimo, mi želimo Crnu Goru da pripada Crnoj Gori koja je istinska, koja porepoznaje svakoga i svakome daje dovoljno prostora da mu bude matična država”.
