Stanovnici Kotora, od Dobrote do Risna, već četvrtu nedjelju nemaju slatku vodu za piće, a ono što im stiže iz slavina je, osim slano, i prljavo, pa građani kuvanje, pranje i higijenu obavljaju vodom iz bidona koje sami kupuju ili nose sa obližnjih izvorišta, kaže za portal Rmedia Iva Malešević, mještanka Risna i članica Savjeta Mjesne zajednice.
Kriza je posljedica uvećanog saliniteta na izvorištima Tabačina i Orahovac, koji je do osam puta veći od dozvoljenog standarda. Prije četiri dana je direktor kotorskog Vodovoda Đuro Marković najavio postavljanje cisterni za pogođena naselja. Prva cisterna je u Risan stigla juče, druga danas, ali obje samo u trajanju od tri sata dnevno.
SLANA VODA IZ SLAVINA UNIŠTAVA BOJLERE, VEŠ MAŠINE…
Malešević opisuje da posljedice zaslanjenja nijesu samo nemogućnost pripreme hrane, nego i onemogućena osnovna higijena. Kaže da voda iz slavina uništava veš-mašine, bojlere i mašine za suđe.
„Šta ljudi rade, prvo se istuširaju pa se bidonima polivaju, tako je funkcionisalo prije 25 godina. Malo je čudno, 2026. je”, kaže Malešević.
Prema njenim riječima, problem dodatno komplikuje činjenica da je riječ o turističkom mjestu u kojem se dobar dio stanovništva izdržava od izdavanja soba i apartmana, a gostima ujutru donose bidone vode da bi mogli obaviti osnovnu higijenu. Podsjeća i da je ljetnji period vrijeme kada su djeca posebno izložena stomačnim virusima, što stanje čini dodatno rizičnim.
STARIJI NE MOGU DA SIĐU PO VODU
Posebno ugroženom kategorijom Malešević izdvaja starije mještane Risna, koji fizički ne mogu da se spuste do prodavnice ili izvorišta po vodu.
„Risan je mjesto starih ljudi… treba neko da im donese, da im pomogne. Cijela zajednica je uključena kao da su ratne godine ne daj Bože ili što drugo”, upozorava Malešević, dodajući da je utisak mještana da se Risan „vraća u 80-te”.
NEMA PLANA, SAMO OBAVJEŠTENJA
Iako Vodovod redovno saopštava podatke o izmjerenom salinitetu, Malešević tvrdi da nedostaje jasan plan kako i kada će kriza biti riješena.
„Mene zabrinjava što ne prepoznajem nikakve mjere, kako će ovo da poprave, kako ćemo dobiti slatku vodu, hoće li ikad biti čista, čemu da se nadamo. Zasad imamo samo obavještenja kako je, ne i neki naročit plan akcije”, ističe ona.
Malešević kaže da gosti otkazuju, pa je pitanje kako će izgledati turistička sezona i “lična egzistencija ljudi koji stvarno zavise od toga da zarade nešto tokom ova tri mjeseca koja su nam bogom dana”.
“Velikom broju građana je teško da razumije o čemu se radi. Ima puno sumnji i puno nepovjerenja da ovo što je zvanična informacija nije cijela priča, da tu postoji još dosta skrivenih informacija koje neće da podijele sa građanima jer se možda plaše nekog većeg nezadovoljstva. Ako sam dobro razumjela, ovaj pojas od Tabačine do Risna ne može tehnički da primi vodu iz Regionalnog vodovoda zbog valjda zastarjele infrastrukture”, kaže Malešević.
Prema njenim riječima, problem sa pijaćom vodom nije izolovan, nego dio šireg zapostavljanja Risna. Podsjeća da naselje nema regionalni sistem odvođenja otpadnih voda, zbog čega kanalizacija završava u moru, a rješenje se, prema nezvaničnim najavama, očekuje tek poslije turističke sezone.
Dodaje da mještani trpe i zagađenje vazduha prašinom sa kamenoloma u zaleđu Risna, koja se, uz buru, spušta na naselje, kao i opšte zapuštanje komunalne infrastrukture, gradske pijace, dječjih igrališta i kulturne baštine.
„Ako nijesu pomogla zvanična obraćanja, nadamo se da ćemo protestom skrenuti pažnju na makar neku direktnu komunikaciju”, poručuje Malešević, najavljujući da je na zboru građana dogovoreno organizovanje protesta 15. jula.
„Osjećamo se zapostavljenim”, zaključuje Malešević.
