Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić opasniji je od nekadašnjeg predsjednika SR Jugoslavije Slobodana Miloševića, jer je uspio da sopstveni narod „otruje šovinizmom i mržnjom prema drugome i drugačijem“, ocijenio je u izjavi za Rmedia general u penziji Blagoje Grahovac.
On upozorava da je medijski prostor u Srbiji postao „trovački“, a da je društvo izloženo visokom stepenu fašizacije i nacifikacije, zbog čega je, kako smatra, iz politike zvaničnog Beograda moguće očekivati izazivanje incidenata u zemlji, ali i njihovo prelivanje u region.
„Srbija je prijetnja samoj sebi. Njena zvanična politika neće se libiti da napravi ekscese“, kazao je Grahovac.
SPROVODI ŠEŠELJEVU POLITIKU
Grahovac pravi razliku između politike Miloševića i one koju danas vodi Vučić. Milošević je, kako navodi, bio autokrata koji je maštao o velikoj Srbiji, ali nije zastupao ideologiju lidera radikala Vojislava Šešelja.
„Za razliku od Miloševića, Vučić sprovodi Šešeljevu politiku, trovačku prema sopstvenom narodu i svađalačku prema svakome ko liči na Hrvata, Bosanca, Muslimana, Crnogorca ili Albanca. To je i imperijalna politika“, smatra Grahovac.
Prema njegovoj ocjeni, Vučić nema ni lični ni politički integritet, zbog čega ga međunarodna zajednica može kontrolisati, ali ima „patološku ambiciju“. Ipak, Grahovac upozorava da bi alternativa aktuelnom predsjedniku Srbije mogla biti još radikalnija.
„Bojim se da je alternativa otrovanija od Vučića“, kazao je.
Govoreći o bezbjednosnom položaju u regionu, Grahovac navodi da Srbija ima zategnute ili loše odnose sa gotovo svim susjedima – Hrvatskom, Sjevernom Makedonijom, Crnom Gorom, Bosnom i Hercegovinom i Kosovom.
Zbog toga je, kako kaže, sa strategijskog stanovišta postala faktor rizika iz kojeg se može razviti sve ono što danas nazivamo hibridnim djelovanjem.
Grahovac podsjeća da su se u savremenim vojnim teorijama promijenili ključni faktori na kojima države grade svoju stabilnost i bezbjednost. Kao najvažnije izdvaja geografiju, demografiju, vještačku inteligenciju i savezništva.
Crna Gora, prema njegovim riječima, ima povoljan geografski položaj i nasljeđe koje joj omogućava da gradi savezništva, prvenstveno sa susjednim državama. Sa druge strane, negativni demografski trendovi joj ne idu u prilog, dok je uticaj vještačke inteligencije još nepoznanica.
Grahovac ističe da je, iako je etnički Srbin, Crna Gora njegova matična država, jer u njoj živi, ostvaruje pravo glasa i utiče na budućnost svoje djece i unučadi.
„Ovdje živim 54 godine. Svi su znali da sam etnički Srbin i nikada nijesam imao problem ni sa kim“, rekao je.
CRNA GORA ĆE UĆI U EU ZBOG GEOPOLITIČKE POTREBE
Grahovac očekuje da će Crna Gora postati članica Evropske unije, iako to ne vidi prvenstveno kao rezultat političke zrelosti države, već kao geopolitičku potrebu Evrope i šire međunarodne zajednice.
Podsjetio je da je još 2001. godine, u knjizi „Ko je ko u Crnoj Gori“, poručio da se neće umiriti dok Crna Gora ne uđe u Evropu.
„Moj će se cilj ostvariti“, uvjeren je Grahovac.
Ipak, upozorava da se i Evropska unija suočava sa ozbiljnim problemom – nedostatkom državnika. Prema njegovoj ocjeni, evropske države danas uglavnom imaju vladare, ali ne i političare sposobne da zastupaju jasne ideje i štite prava građana.
„Politika koja nema ideologiju je rizična“, smatra Grahovac.
Vjeruje, međutim, da će evropska kriza neminovno dovesti do pojave novih državnika, jer sadašnji način upravljanja „više ne može da funkcioniše“.
POLITIČARI ZAZIRU OD ISKONSKOG CRNOGORCA
Komentarišući stanje u Crnoj Gori, Grahovac kaže da je neke od važnih političara ranije javno nazivao „šalabajzerima i narcisoidnim egocentricima“ i da pri toj ocjeni ostaje.
Prednošću Crne Gore smatra razvijeno civilno društvo i nivo medijskih sloboda koji je, prema njegovom mišljenju, viši nego u Srbiji, Bosni i Hercegovini, pa čak i Hrvatskoj.
Grahovac tvrdi da crnogorski političari najviše zaziru od, kako ga naziva, „iskonskog Crnogorca“, kojem niko ne može prodavati patriotizam, poštenje i hrabrost.
„Političari u Crnoj Gori znaju da će u jednom trenutku proraditi iskonski Crnogorac. Teško njima onda“, poručio je.
Kao najveći rizik za Crnu Goru prepoznaje nacionalističku i šovinističku politiku. Kaže da posebno pažljivo prati nacionalizam i šovinizam u srpskom etnosu, kojem pripada, ali da upravo u Srbiji danas vidi najizraženije procese društvene radikalizacije.
Osvrćući se na nedavne događaje u Tivtu, Grahovac je kazao da je ponosan na način na koji je Crna Gora prepoznala problem i „presjekla ga na fin način“.
Pozdravio je i zabranu ulaska u Crnu Goru jednom od, kako ih je nazvao, „medijskih trovača“ iz Srbije. Smatra da su mjere reciprociteta koje je nakon toga preduzeo Vučić naišle na snažniju osudu građana i intelektualaca u Srbiji nego u Crnoj Gori.
„Građani Srbije trpe više nego iko, ali to trpljenje ima granicu. Mislim da će se zvaničnoj Srbiji sve vratiti kao bumerang, možda i na grub način“, rekao je Grahovac.
SRBIJA U NATO I PRIZNANJE KOSOVA KAO DIO NOVE POLITIKE
Grahovac smatra da perspektivna promjena u Srbiji zahtijeva potpuno novu politiku, zasnovanu na četiri elementa.
Prvi bi, prema njegovom mišljenju, trebalo da bude članstvo Srbije u NATO-u bez alternative, a drugi prihvatanje standarda Evropske unije. O samom članstvu u EU, kako kaže, trebalo bi odlučivati kada za to dođe vrijeme, nakon procjene koristi i posljedica.
Treći element bilo bi priznanje Kosova, takođe „bez alternative“, što je, kako navodi, ranije zastupao i u autorskom tekstu za NIN. Četvrti bi bila nova regionalna inicijativa, koju naziva „jugoregijom“, bez obzira na to da li bi se ona razvijala pod nazivom Zapadni Balkan, Otvoreni Balkan ili nekim drugim imenom.
Grahovca zabrinjava što nijedan od tih elemenata ne prepoznaje u porukama studentskog pokreta u Srbiji.
„Naprotiv, radikalizuju se“, ocijenio je, dodajući da nema dilemu da je u procese na Balkanu umiješana politika Kremlja.
Prema njegovim riječima, cilj takvog djelovanja je izazivanje novih podjela u regionu i prebacivanje pažnje sa rata Rusije protiv Ukrajine.
„Već 30 godina objašnjavam da će nam KGB doći glave. Znam da se danas drugačije zove, ali metoda je ista – zavaditi Balkan i prebaciti težište malo dalje od Kremlja i Kijeva“, rekao je Grahovac.
NAJBOLJI SU NAPRAVILI JUGOSLAVIJU, NAJGORI JE RAZBILI
Grahovac smatra da jugoslovenska ideja nije nestala raspadom zajedničke države i da će u budućnosti ponovo dobijati na značaju.
Navodi da prvi pisani trag u kojem se pominje riječ Jugoslavija potiče od Petra II Petrovića Njegoša iz 1847. godine, nakon čega su se mnogi istaknuti ljudi zalagali za oslobođenje i ujedinjenje južnoslovenskih naroda.
„Jugoslavije nema, ali jugoslovenska ideja živi i sve će više živjeti. Najbolji među nama napravili su Jugoslaviju, a najgori među nama su je razbili“, kazao je.
U tom kontekstu vidi i simboliku Njegoševog mauzoleja na Lovćenu. Podsjeća da je Ivan Meštrović želio da mauzolej bude napravljen od granita iz Jablanice u Bosni i Hercegovini, obrađen u radionici Andrije Krstulovića u Splitu, a zatim postavljen na Lovćenu.
Za Grahovca je to simbol povezivanja prostora i naroda nekadašnje zajedničke države, čiju su ideju, kako smatra, razbile političke snage koje ni danas nijesu uklonjene iz procesa odlučivanja.
