Sedam funkcionera Demokratske Crne Gore iz Kotora zatražilo je da predstavnici Boke budu obaviješteni, konsultovani i ravnopravno zastupljeni kada se odlučuje o pitanjima koja se neposredno tiču ovog prostora, poručujući da Bokelji nijesu fusnota u pregovaračkim dokumentima niti je Boka kulisa za fotografisanje državnih delegacija.
Tekst potpisuju odbornici Demokrata u Skupštini opštine Kotor Vuk Bojat, Radosav Tujković i Milorad Čović, kao i Špiro Vulović, Darko Vorotović, Ognjen Vukasović i Mirko Božović.
„Vrijeme je da se prestane sa praksom po kojoj je Boka dobra za razglednicu, ali ne i za pregovarački sto. Boka mora imati riječ onda kada se odlučuje o njenoj budućnosti“, poručili su potpisnici.
O BOKI SE ODLUČUJE BEZ BOKE
Što se Crna Gora više približava članstvu u Evropskoj uniji, to postaje važnije da se evropske vrijednosti ne pominju samo u govorima, već da se primjenjuju u načinu donošenja odluka. Transparentnost, učešće građana i uvažavanje lokalnih zajednica ne mogu biti ukras pregovaračkog procesa, već njegova suština.
Kada je riječ o pitanjima koja se neposredno tiču Boke Kotorske, sve češće se stiče utisak da se odluke pripremaju daleko od očiju javnosti i bez učešća ljudi koji ovdje žive.
Boka je dovoljno važna za protokolarne posjete, fotografisanje, obilazak Starog grada i pohvale da je dragulj Crne Gore. Nakon toga se, međutim, svi vraćaju u Podgoricu da o tom dragulju odlučuju bez ljudi koji u njemu žive.
To više nije slučajan previd. To postaje obrazac.
Bokelji iz medija, često između redova, saznaju da se formiraju komisije i vode razgovori o Prevlaci, morskoj granici na ulazu u Bokokotorski zaliv, školskom brodu „Jadran“, nazivu gradskog bazena u Kotoru i drugim osjetljivim pitanjima koja zadiru u istoriju, kulturu i identitet Boke.
Zajedničko svim tim pitanjima jeste to što se neposredno odnose na Boku, ali i to što u procesima odlučivanja gotovo da nema njenih predstavnika.
MINIMUM POLITIČKE PRISTOJNOSTI
Kako je moguće da u državnim komisijama koje se bave Bokom nema ljudi iz Boke ili ih ima tek toliko da bi se ispunila forma? Zar ovdje nema dovoljno pravnika, istoričara, stručnjaka za međunarodne odnose, pomorstvo, kulturu i zaštitu nasljeđa?
Ne tražimo da Boka vodi državnu politiku niti da preuzima nadležnosti državnih institucija. Tražimo da ljudi iz Boke budu obaviješteni, konsultovani i ravnopravno zastupljeni kada se odlučuje o prostoru u kojem žive.
To nije zahtjev za privilegijama. To je minimum političke pristojnosti.
Kako je zapisao Valtazar Bogišić: „Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi.“ Kada se procesi od početka vode bez javnosti, stručnosti i ljudi kojih se odluke najviše tiču, teško ih je kasnije ispraviti saopštenjima i uvjeravanjima da je sve urađeno u interesu građana.
Centralizacija se često predstavlja kao efikasnost. U praksi to znači da o Boki govore svi osim Boke, da je svi predstavljaju osim Bokelja i da se svi pozivaju na njene interese, a da prethodno ne pitaju ljude koji ovdje žive šta ti interesi jesu.
LOKALNI ODBORI NIJESU POŠTANSKI SANDUČIĆI
Takav odnos prema Boki ne nastaje samo u državnim kabinetima. I unutar političkih partija lokalni odbori i članovi prečesto se tretiraju kao posljednja karika kojoj se odluke saopštavaju tek kada su donesene.
Od njih se očekuje da te odluke objašnjavaju i brane, iako nijesu učestvovali u njihovom oblikovanju niti su pitani za mišljenje.
Lokalni odbori ne smiju biti poštanski sandučići partijskih centrala, već mjesta u kojima se politički stavovi grade na osnovu potreba sredina koje predstavljaju. To mora važiti za sve, uključujući i one iz čijih redova dolazi ova kritika.
Nije uvjerljivo tražiti da država čuje Boku, a pristajati da je ne čuju ni oni koji se u njeno ime bave politikom.
BOKELJI NIJESU FUSNOTA
Posebno je neobično da se sve to događa u trenutku kada Crna Gora želi da pokaže spremnost za članstvo u Evropskoj uniji. Ne može se u Briselu govoriti o participaciji, transparentnosti i decentralizaciji, a u Podgorici učešće lokalne zajednice svesti na čitanje saopštenja nakon završenog sastanka.
Bokelji nijesu fusnota u pregovaračkim dokumentima. Boka nije samo turistički motiv ili zgodna pozadina za fotografisanje delegacija. Ona je prostor sa živim ljudima, institucijama, znanjem, istorijskim iskustvom i legitimnim interesima.
Zato tražimo da se javnosti saopšti koje su komisije i pregovaračka tijela formirana za pitanja koja se odnose na Boku, ko su njihovi članovi, kakav je njihov mandat i kako će u njihov rad biti uključeni predstavnici lokalnih samouprava, stručnih institucija i zainteresovane javnosti.
Ne tražimo da se odluke donose na ulici. Tražimo da se prije njihovog donošenja čuju ljudi koji će sa posljedicama živjeti.
Država je najsnažnija onda kada ne odlučuje o svojim zajednicama bez njih, već ih uključuje, sluša i zajedno sa njima brani ono što je njeno.
Boka mora imati riječ onda kada se odlučuje o njenoj budućnosti.
