Osnivač udruženja Antifašisti Cetinja Ivan Mijanović ocijenio je da je potrebno pozvati na odgovornost članove Savjeta Narodne biblioteke „Radosav Ljumović” zbog odluke o preimenovanju biblioteke, te da Skupština Glavnog grada mora preispitati kako je do nje došlo.
„Ovo je pravno ništavna odluka koju Skupština Glavnog grada mora preispitati da vidimo šta su ti ljudi napravili. Ako su ti ljudi to svjesno donijeli odluku koju nijesu mogli donijeti ili ako su zlonamjerno htjeli da izazovu tenzije, moraju se pozvati na odgovornost. Ili da je neznanje ili da je zla namjera, u oba slučaja moraju biti pozvani na odgovornost. Ne zaslužuju da obavljaju funkciju organa upravljanja jedne gradske ustanove kulture”, kaže Mijanović.
Predlog odluke da se iz naziva biblioteke izbriše revolucionar Radosav Ljumović donijeli su simpatizeri i funkcioneri Nove Srpske demokratije, koji čine većinu u Savjetu biblioteke, Novica Đurić, Emilo Labudović i Bećir Vuković.
Napominjući da znamo da su od pet članova Savjeta tri člana nacionalističke provenijencije, on je za portal Rmedia rekao da je potrebno poštovati to što je Radosav Ljumović poginuo u Španskom građanskom ratu jer je pošao tamo da se bori protiv fašizma koji je u tom trenutku bio u ekspanziji u Evropi.
„Imali smo prilike da vidimo poslanike Nove srpske demokratije koji kažu da nemaju ništa protiv Radosava Ljumovića, ali moramo se obračunati sa totalitarnim režimima. Kojim totalitarnim režimima? Da li Radosav Ljumović predstavlja neki totalitarni režim? Neka nam objasne koja je to ideologija koju oni predstavljaju. To je ideologija koja se pokazala u Drugom svjetskom ratu i 90-ih u Bosni, gdje niko nije ubijao pjevajući o Ivu Loli Ribaru nego pjevajući ili o Juri Francetiću ili o Pavlu Đurišiću”, naglasio je Mijanović.
Prema njegovim riječima, to je bila fašistička ideologija: “To je bio pokret koji je bio u kolaboraciji sa okupatorom. Čak i da nije, to je bio fašistički pokret koji je u svom programu imao stvaranje homogene jednonacionalne države i etnička čišćenja, što se u praksi i sprovodilo. A mi smo imali prošle godine pokušaj podizanja spomenika u Zaostru kod Berana jednom od glavnih zločinaca tog fašističkog pokreta Pavlu Đurišiću”.
„Prema njegovom mišljenju, ne mogu se upoređivati Marko Miljanov i Radosav Ljumović u ovoj situaciji.
“Imamo ličnosti koje su potpuno nezavisne jedna od druge. Mi sada možemo da nađemo mimana Marku Miljanovu, ali nikome ne pada na pamet to da radi”, istile Mijanović.
Povodom stava gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića da o preimenovanju biblioteke treba donijeti odluku na osnovu većinskog stava javnosti, Mijanović ukazuje da “ili gradonačelnik ne zna proceduru ili se pravi da je ne zna”: “Porazno je da takvu izjavu da gradonačelnik Podgorice. Ne možemo se praviti da ne znamo procedure jer nam politički odgovara da se jasno izjasnimo da li smo za to ili nijesmo”.
On je ubijeđen da Nova srpska demokratija neće uspjeti da nametne svoju ideologiju Crnoj Gori.
“Pokušaće sigurno i pokušavaju, prošle godine su imali agresivnu kampanju gdje su pokušali podići spomenik Pavlu Đurišiću koji je kasnije nestao i ‘pobjegao’ državnim organima, a sada se pokušava na perfidan način sa imenom gradske biblioteke. Sigurno je to ispitivanje pulsa javnosti da vidimo dokle se može ići. Međutim, odmah su naišli na odgovor antifašističke javnosti, na odgovor progresivnih ljudi, građana koji nijesu nacionalistički opterećeni. Negdje drugo će pokušati dalje, vjerovatno sa nazivima ulica, nekih drugih ustanova, škola”, smatra Mijanović.
Povodom poziva na pomirenje iz redova NSD, Mijanović podsjeća da se pomirenje iz Drugog svjetskog rata dogodilo 1944. godine, kada je komunistička vlast pozvala pripadnike kolaboracionističkih jedinica koji nijesu učinili zločin da se priključe narodnooslobodilačkoj vojsci, a kralj Petar isti poziv uputio četnicima.
“Veliki broj njih je prišao partizanskim jedinicama i tada je došlo do pomirenja. Mi se ne možemo pomiriti ako vi napadate ideologiju koju ja zastupam da je zločinačka, a ne vidite šta su vaši ideološki preci radili. Ne možemo se pomiriti dok ne priznate da su činili zločine. To prvo mora da uradi Srpska pravoslavna crkva. Ne može episkop SPC da kaže za Pavla Đurišića da je on primjer. Kako treba onda mi da se ponašamo ako ćemo da slušamo episkopa SPC. Episkop bi trebalo da osudi to što je rađeno u ime te ideologije koja je bila fašistička. Kao što ću i ja i još mnogo ljudi reći da je komunistički poredak pravio velike greške poslije rata i u toku Drugog svjetskog rata, određene zločine, što su i sami komunisti i za vrijeme rata i poslije rata priznali, jer se njima bavila i komunistička istoriografija”, zaključuje Mijanović.
