“Ovo je uzurpacija koja nema veze sa turizmom nego sa prodajom stanova u Miločerskom parku”.
Ovim riječima mještanin Miločera Blažo Kažanegra opisuje problem sa kojim se godinama suočavaju građani, turisti i mještani Paštrovića, koji ne mogu da prolaze pješačkom stazom od Pržna do Svetog Stefana, u dijelu iza Kraljičine plaže. Ne mogu ni da uđu na plaže, Kraljičinu, Kraljevu i desnu svetostefansku, niti da uđu na Sveti Stefan, koji su gradili Paštrovići prije nego je pretvoren u grad hotel.
Čuvarska služba zakupca Svetog Stefana, kompanije Adriatic Properties, ima naređenje da nikoga ne pušta osim goste hotela, iako je slovo zakona da pristup moru nikome ne smije biti onemogućen.
“Suština problema je da se Sveti Stefan do 2007. godine bavio turizmom, a sada je prodaja stanova izgleda glavni biznis. Zakupac Svetog Stefana gradi kondo hotel u Miločerskom parku sa preko 60 apartamana, prosječne kvadrature od 150-200 m2, što znači da je to oko 10.000 metara kvadratnih za prodaju. Uz te stanove oni nude privilegovan pristup Kraljevoj plaži, za šta smo našli dokaz. Brend kompanija Janu, na svom sajtu, zvanično nudi stanove koje zovu ‘brendiranim rezidencijama’, sa privilegovanim pristupom Kraljevoj plaži. Onda shvatamo da se sve ovo, a vjerovatno ima i usmenih obećanja o privilegovanom pristupu i Svetom Stefanu kao ‘pitoresknom magičnom ostrvu’, čini da se ograniči kretanje trećim licima radi stvaranja vještačke ekskluzivnosti koja diže cijenu stanova”, kazao je Kažanegra portalu Rmedia.
Više stotina mještana Miločera, Svetog Stefana i ostalih paštrovskih mjesta danas su uspjeli da prođu stazom iza Kraljičine plaže, da se spušte na Kraljevu plažu, ali su ih na ulazu u Sveti Stefan dočekali lanac i katanac na vratima.
“Sveti Stefan je kao grad hotel otvoren 13. jula 1960. godine. Ujedno smo htjeli da proslavimo Dan državnosti. Neko proslavlja na Lovćenu, neko na Skadarskom jezeru, a mi imamo naš Miločer koji je za nas i nacionalni i kulturni park i on sa Svetim Stefanom čini nacionalno blago Crne Gore. Jutros smo ponijeli ruštule i dobru volju, ali smo na prvu prepreku naišli kod Kraljičine plaže. Rečeno nam je da postoji neki sporazum. Nijedan sporazum ne može biti veći od zakona, a nakon rasprave i blagog koškanja, ušli smo na javnu stazu iza Kraljičine plaže”, priča Kažanegra.
Prema njegovim riječlima, simbolično je važno da su 13. jula uspjeli da kroče na javnu stazu, koja bi trebalo da bude prohodna svaki dan.
“Došli smo do Kraljeve plaže, gdje smo zatekli pregrade u onom dijelu plaže koji je uvjek pripadao i građanima i turistima i mještanima, od potoka ka Svetom Stefanu. Zamolili smo obezbjeđenje da skloni konop i ograde. Oni su to odbili da urade, što je protivzakonito jer niko nikom ne kože da zabrani pristup moru. Pozivaju se na neke sporazume, povelje i ne znam što, kao da smo u srednjem vijeku, kao da je doba feudalizma. Uglavnom, sproveli smo zakon i pristupili smo plaži”, ističe Kažanegra.
Potom su krenuli ka Svetom Stefanu, gdje su naišli na zakatančena vrata grada.
“Sveti Stefan su napravili naši preci krajem 15. vijeka. To je bio duhovni, adminstrativni, kulturni i zakonodavni centar Paštrovića. Zborno mjesto gdje su se održavali zborovi – bankade. Tu je svako paštrovsko bratstvo imalo svoju kulu. Bilo je malo tenzija. U medijima se pojavila informacija da smo mi blokirali ulaz, ali to nije tačno. Oni su stavili katanac, a ne mi. I kad smo ih zamolili da otvore vrata oni to nijesu uradili. Odlučili smo da mi ne primjenjujemo sredstvo samopomoći i da pristupimo sprovođenju zakona samoinicijativno. Nijesmo htjeli zbog Amanovih gostiju.
Oni su i naši gosti, i nijesu oni krivi, oni ne znaju šta se tu radi”, napominje Kažanegra.
Zahtjev mještana da uđu zakupac nije prihvatio, kao ni kasniji zahtjev da uđe samo Kažanegra da obavi razgovor sa menadžerom hotela: “Mogli smo da uđemo da smo htjeli, ali nijesmo htjeli da pravimo neprijatnost gostima koji nijesu krivi i ne znaju šta se krije iza svega ovoga”.
“Naš je zahtjev da se poštuje zakon, a to znači da staza iza Kraljičine plaže bude prohodna, da se nađe mjesto gdje ljudi mogu da se kupaju, da svako može da priđe moru, kao što propisuje Zakon o turizmu i ugostiteljstvu, član 49. Neka bude jedan dio hotelska plaža, ali neka bude jedan dio i za javnost. Što se tiče Svetog Stefana, pošto je to nacionalno kulturno blago, svaki čovjek koji dođe u Crnu Goru treba da ima pravo da pristupi Svetom Stefanu, da plati kartu, da jedna ulica bude prohodna, a ne da se tretira kao privatno ostrvo”, ocjenjuje Kažanegra.
On postavlja pitanje kako bi izgledao Sveti Stefan da je u nekoj drugoj evropskoj zemlji, makar Hrvatskoj ili Francuskoj, Italiji… Uvjeren je da ne bi sigurno bio tretiran kao privatno ostrvo, a “plaže sigurno ne bi izgledale ovako sablasno da niko ne može da priđe”.
“Sigurno bi jedan dio bio potpuno slobodan da može da se prošeta, da se kupi neki tradicionalni proizvod, sigurno bi bila minimum tri, četiri muzeja. Ovdje treba da ima 10 muzeja. Na Svetom Stefanu je rodna kuća Vukice Mitrović, koja treba da bude adaptirana u Spomen dom. Njen brat je Stefan Mitrović, čuveni pjesnik čije su pjesme u lektirama. Na Svetom Stefanu je rođen Visarion Ljubiša. Njegova kuća takođe treba da bude spomen dom. Čak i Amanovim gostima bi bilo korisno da vide gdje su došli, ko je tu živio. Ovako oni tu dolaze, vide neko ostrvo, čuju da je tu bilo neko ribarsko selo i tako ljudi odu, a ne znaju u kakvom su blagu bili”, ističe Kažanegra.
Od Vlade mještani očekuju “samo da se ispoštuje zakon i Ustav”.
“Ništa preko toga. U Katastru je javna staza iza Kraljičine plaže upisana kao šetalište. Prvo da se to ispoštuje. Onda da se poštuje član zakona gdje se jasno kaže da niko nikome ne može da zabrani pristup obali mora, jezera i rijeke, da niko ne smije nikome da naplaćuje ulaz na plažu i niko nikoga ne smije da uslovljava uzimanjem obaveznog mobilijara. Ne može hotelska plaža da bude na tri plaže, a čak i da može, mora da se obezbijedi pristup trećim licima. Što se tiče Svetog Stefana, tražimo da se poštuje Zakon o zaštiti kulturnih dobara gdje jasno piše da svako mora da ima pristup kulturnom dobru pod jednakim uslovima”, kategoričan je Kažanegra.
Na mjestu gdje Adriatic properties gradi kondo hotel srušen je jedan stari objekat i stari hotel iz 1982. gpdine,isčupano 30-40 borova i, kako tvrde mještani, preko 10 starih maslina. “To je bio park i kulturna baština koja je uništena da bi se sagradio taj kondo hotel”.
Bivši direktor Svetog Stefana Vladimir Mitrović pričao je da su oni 70-ih ili 80-tih imali profit od pola miliona dolara, a prihod je bio sedam,osam puta veći.
“Kada bismo to prebacili u današnje okolnosti to bi bilo 10 puta više. Očigledno da bavljenje turizmom nije opcija iz nekog razloga, nekom je malo da se bavi turizmom, nego je suština prodaja stanova u Miločerskom parku. Ne samo tamo, ovdje ispred ulaza na Sveti St
