Dvadesetdevetogodišnji Nade Kukić radio je u Sloveniji i Njemačkoj, ali je odlučio da život nastavi u rodnoj Osinji kod Dervente. Zaposlenje nije napustio, ali je slobodno vrijeme i planove za budućnost vezao za porodično imanje na kojem sa ocem uzgaja jagode.
Na površini od oko 500 kvadratnih metara porodica Kukić trenutno ima više od 2.000 sadnica sorte Clery. Proizvodnju planiraju da prošire podizanjem još jednog plastenika sa najmanje 1.000 novih sadnica.
Nade kaže da je iskustvo života i rada u inostranstvu bilo značajno, ali da je u jednom trenutku shvatio da budućnost želi da gradi u svom kraju.
„Ovdje su priroda, čist vazduh i ljepota života. Planiram da ostanem na selu i proširim proizvodnju. Na Zapad više ne idem“, kazao je on, prenosi Agroklub BiH.
ODUSTALI OD MALINA, ALI NE I OD PROIZVODNJE
Poljoprivredna priča porodice Kukić nije počela jagodama. Na dva dunuma zemlje najprije su zasadili maline, ali proizvodnja nije donijela očekivane rezultate.
Dio zasada se osušio, dok niska otkupna cijena nije mogla da opravda ulaganja i rad. Umjesto da potpuno odustanu od poljoprivrede, odlučili su da promijene kulturu.
Nadetov otac Miladin počeo je sa 500 sadnica jagoda. Tokom narednih godina proizvodnja je povećana na više od 2.000 sadnica, a povratak sina dodatno je ojačao porodični posao.
Sadnice su različite starosti, od onih koje su tek ušle u prvu proizvodnu sezonu do biljaka starih tri ili četiri godine.
Porodica koristi sistem navodnjavanja kap po kap, a nastoje da proizvodnju organizuju bez upotrebe herbicida. Posebno vode računa o vremenu sadnje, prihrani, uklanjanju cvjetova i zaštiti biljaka od kondenzacije u plastenicima.
Temperaturne oscilacije predstavljaju jedan od najvećih problema. Ako se plastenici ne otvore na vrijeme, nakupljena vlaga može oštetiti listove i plodove.
JAGODE UGLAVNOM PRODAJU UNAPRIJED
Berba traje od maja do polovine juna, dok najveći prinos ostvaruju sredinom maja. Jagode prodaju kupcima u Derventi, komšijama i putem direktnih narudžbi.
Kilogram su ove sezone prodavali po cijeni od sedam konvertibilnih maraka, iako je na pojedinim mjestima cijena dostizala i deset maraka. Porodica za sada nije željela da mijenja prošlogodišnju cijenu, ali navodi da će proširenje proizvodnje zahtijevati dodatna ulaganja.
Potražnje, kažu, ne nedostaje. Kupci prepoznaju razliku između svježe domaće jagode i plodova koji nakon dužeg stajanja gotovo ne mijenjaju izgled.
U proizvodnju je uključena cijela porodica. Nade uči od oca, koji se uzgojem jagoda bavi osam godina, dok tokom berbe pomažu majka Svjetlana, sestra i ostali članovi domaćinstva.
Povratak mladog čovjeka koji je već iskusio život i rad u razvijenijim evropskim državama za porodicu Kukić znači mogućnost da prošire posao koji je do sada najvećim dijelom počivao na iskustvu i radu starije generacije.
Njihovi planovi nijesu megalomanski. Novi plastenik, veći broj sadnica i sigurno lokalno tržište predstavljaju naredne korake u poslu koji bi Nadetu mogao omogućiti da ostane u Osinji i na porodičnoj zemlji gradi svoju budućnost.
