Američka kompanija Mariana Minerals, na čelu s izvršnim direktorom Tarnerom Koldvelom, upravlja, kako tvrde, prvim autonomnim rudnikom na svijetu. U američkoj državi Juta se bakar iskopava i prerađuje kako bi se zadovoljila rastuća potražnja za ovim skupim metalom.
Koldvel je siguran se da sljedeća velika primjena vještačke inteligencije (AI) neće biti još jedan čatbot, već rudnik bakra.
Njegov startup danas pokreće prvi svjetski autonomni rudarski pogon u rudniku Copper One u udaljenom jugoistočnom dijelu Jute. Automatizovane bušilice obavljaju kopanje, dok veliki robotski kamioni prevoze rudu na preradu. Platforma vještačke inteligencije MarianaOS prati i upravlja cijelom operacijom. Kompanija koristi i robotskog psa Spot kompanije Boston Dynamics, opremljenog senzorima, za patroliranje lokacijom od 10.000 hektara i inspekciju stanja.
NEBO JE GRANICA
Ako projekat uspije, Mariana bi mogla značajno povećati proizvodnju i preradu bakra u SAD, u trenutku kada potražnja raste, a političke rasprave o „kritičnim mineralima“ se intenziviraju. U narednih nekoliko godina kompanija bi mogla ostvarivati stotine miliona dolara prihoda, kako iz rudnika u Juti, tako i iz planiranog postrojenja za preradu litijuma u Teksasu, gdje planira dobijati ovaj mineral iz otpadnih voda naftnih i gasnih polja.
“Ovo će biti prvi rudnik koji će raditi s potpunom autonomijom od početka do kraja”, rekao je Koldvel za Forbs. “Kada pogledamo potencijal autonomnog rudarstva i prerade, vidimo mogućnost smanjenja troškova prerade za 30 odsto, kao i smanjenja troškova rudarstva za 40 do 50 odsto”.
Marianina platforma u realnom vremenu analizira rudu na osnovu podataka senzora, dok istovremeno služi kao komunikacioni sloj između automatizovanih bušilica i kamiona, od kojih svaki koristi vlastite AI sisteme.
RUDNIK BIO ZATVOREN ZBOG MANJKA RUDARA I VOZAČA
Bakar je svuda, u elektronici, električnim instalacijama, baterijama, vodovodnim sistemima i industrijskoj opremi, i izuzetno je skup, oko 13.000 dolara po toni. SAD proizvode dio potrebnog bakra, ali uvoze oko polovinu, uglavnom iz Čilea i Kanade, dok se veliki dio rude prerađuje u Kini.
Kompanija sa sjedištem u San Francisku prikupila je oko 100 miliona dolara investicija od fondova rizičnog kapitala. Plan je i prerada otpadnog bakra na lokaciji u Juti, s ciljem proizvodnje 50.000 tona rafinisanog bakra godišnje do 2030. godine, iz novih i recikliranih izvora.
Rudnik koji je Mariana kupila krajem prošle godine zatvoren je 2024. zbog rastućih troškova i problema s radnom snagom.
“Raspoloživost radne snage u ovim udaljenim regijama može biti izazov”, kaže Koldvel. “Veliki dio razloga za zatvaranje bio je nedostatak radnika i vozača kamiona. Ako radna snaga ne postoji ili je preskupa, autonomija je očigledno rješenje”.
Ipak, očekuje da će se broj zaposlenih „značajno povećati“ u odnosu na raniji nivo, ali uz drugačiji profil – više tehničkog osoblja, a manje rudara i vozača.
NEDOSTATAK INŽENJERA
Koldvel ima iskustvo u ovoj oblasti. Ranije je radio u Tesli, gdje je vodio tim za minerale i metale za baterije, učestvujući u razvoju recikliranja baterija i dizajnu rafinerije litijuma u Teksasu.
Tehnološka osnova autonomije u Mariani zasniva se na AI alatima, koji se koriste i u autonomnim vozilima i humanoidnim robotima za navigaciju u složenim okruženjima. U rudniku Copper One koriste autonomne bušilice finske kompanije Sandvik i robotske kamione kompanije Pronto, koju je ranije preuzela firma Atoms, povezana s osnivačem Uber Trevisom Kalanikom.
Pronto je osnovao Entoni Levandovski, član originalnog Google tima za autonomna vozila, kasnije poznatog kao Waymo. On je 2020. priznao krivicu za krađu poslovnih tajni i osuđen na 18 mjeseci zatvora, a pomilovao ga je Donald Trump na kraju svog prvog mandata.
Korištenje AI softvera za rudarenje i preradu bakra ključno je za sposobnost kompanije da ponudi metal po konkurentnoj cijeni, ali i za rješavanje rastućeg nedostatka kvalifikovane radne snage u američkoj rudarskoj industriji.
“Ta radna snaga je prepolovljena u posljednjih 20 godina, a u narednih 10 mogla bi se ponovo prepoloviti”, upozorava Koldvel. “Nemamo dovoljno inženjera koji znaju dizajnirati infrastrukturu, razvijati hemijske procese u rafinerijama i optimizovati ih za industrijske razmjere. A nemamo vremena da čekamo dvije generacije da obnovimo tu radnu snagu”.



