Kapitalne investicije u škole, bolnice i puteve su važne jer podižu kvalitet života i stvaraju osnovu za dugoročni razvoj. Međutim, same po sebi ne stvaraju održiv rast ako nijesu praćene ulaganjima u proizvodne i izvozne sektore. Iako zvuči paradoksalno, samo kapitalnim investicijama države novcem iz budžeta, u situaciji kada su ulaganja u proizvodnju zanemarljiva, zapravo su podrška privredama zemalja koje su najveći izvoznici robe u Crnu Goru.
Državni sekretar u Ministarstvu finansija Tarik Turković objavio je prekjuče da je od 2020. do kraja 2025. godine Crna Gora kumulativno kroz kapitalni budžet realizovala oko 1,2 milijardi investicija u infrastrukturu, energetiku, zdravstvo i obrazovanje. U istom periodu neto javni dug porastao je za “svega 847 miliona eura”.
”Neto povećanje duga je manje za preko 350 miliona eura od realizovanih kapitalnih investicija. Ovo pokazuje da Crna Gora, uprokos izazovima, vodi odgovornu fiskalnu politiku. Od početka primjene programa Evropa sad pa nadalje, država se zadužuje za tri stvari: refinansiranje starih, dospjelih obaveza (u periodu 2020–2025. otplaćeno je oko tri milijarde eura ranijih dugova), finansiranje kapitalnih projekata i stvaranje fiskalne rezerve”, rekao je Turković.
Prema njegovim riječima, za države u razvoju, zaduživanje je sasvim normalno i korisno kada se novac uzima za kapitalne projekte koji grade infrastrukturu, bolnice, škole i energetske sisteme koji donose dugoročni rast i bolji život građanima.
“Loše je jedino kada se država zadužuje za tekuću potrošnju, odnosno plate, penzije i druge redovne rashode koji se brzo potroše bez stvaranja nove vrijednosti. Opozicija i dio analitičara svakodnevno upozoravaju na ‘katastrofalno zaduživanje’ i spominju milijarde novog duga kojim svjesno stvaraju narativ ‘uništene ekonomije’. Međutim, stvarni podaci pokazuju drugačiju sliku”, tvrdi Turković.
NI DUGOROČNIH RADNIH MJESTA NI POVEĆANJA IZVOZA
S druge strane, ekonomski stručnjaci upozoravaju da investicije države uglavnom generišu kratkoročna radna mjesta tokom građevinskih radova. Ako ekonomija nema razvijenu industriju i konkurentnu proizvodnju, nova infrastruktura ne može biti u potpunosti iskorišćena. U tom slučaju, bolji putevi i veća potrošnja često znače i veći uvoz robe, što dodatno produbljuje trgovinski deficit. Suštinski, novac uložen u infrastrukturu može završiti kao podsticaj ekonomijama drugih zemalja kroz povećan uvoz.
“Kapitalne investicije, naravno, generalno imaju pozitivne efekte jer to znači da imamo nove radnike u građevinskom sektoru, pa imamo i veću potrošnju, a to znači i više PDV-a državi. Uz to, povećanjem plata se povećala platežna moć stanovništva. Ali, u situaciji kada Crna Gora zapravo sve što joj je potrebno uvozi, počevši od hrane, i ako su cijene po kojima nam proizvođači iz inostranstva prodaju robu povećane jer im to omogućava tražnja u Crnoj Gori, onda mi zapravo našim parama podržavamo druge države”, ocjenjuje sagovornik Rmedia.
On ukazuje i da proizvođači u svojim matičnim zemljama imaju niže cijene istih proizvoda, a da ih u Crnu Goru izvoze po višim cijenama: “Mnogi za to krive veletrgovine, iako veletrgovine imaju svoje standardne marže. Problem su u stvari više cijene za robu namijenjenu izvozu u Crnu Goru”.
ZARADE RADNIKA GRAĐEVINSKIH KOMPANIJA MAHOM IDU VAN CRNE GORE
Važno je znati da je u građevinskom sektoru najviše radnika iz inostranstva, što znači da njihove zarade mahom ne ostaju u Crnoj Gori. Dodatni problem je što Vlada, na čijem čelu je Milojko Spajić, opredijeljuje sve manje iznose za podršku domaćoj poljoprivredi i privredi.
Zato smo i dalje u ogromnom problemu jer u toj situaciji ne možemo govoriti o suštinskom razvoju ekonomija. Nemamo proizvodnju finalnih proizvoda, nego i dalje izvozimo sirovine, a onda uvozimo te proizvode koje smo mogli sami proizvesti.
Što se tiče direktnih stranih i domaćih investicija, Crna Gora je imala investicioni ciklus, ali on nije promijenio strukturu ekonomije. Dominantne investicije u turizam, nekretnine i trgovinu jesu donijele nova radna mjesta, ali pretežno sezonska.
Nedostatak ulaganja u proizvodne kapacitete znači da ekonomija ne generiše dovoljno nove vrijednosti za stabilan i održiv rast. Bez industrije, prerade i izvozne orijentacije, infrastrukturni i građevinski projekti ostaju ograničenog dometa, jer ne pokreću lanac domaće proizvodnje.
Prema posljednjim podacima Monstata, tokom 2025. uvoz je porastao na 4,46 milijardi eura (9,3%), dok je izvoz pao na 572 miliona eura (6,9%). To znači da je trgovinski deficit od 3,9 milijardi eura značajno veći nego godinu ranije. Pokrivenost uvoza izvozom je 12,8% i manja je u odnosu na isti period prethodne godine kada
je iznosila 15,1% . Sve to znači da se Crna Gora modernizuje na površini, ali ne i u svojoj ekonomskoj strukturi. Ekonomija koja počiva na turizmu raste u dobrim godinama, ali je u riziku od kriza i nema kapacitet da dugoročno smanjuje trgovinski deficit i stvara stabilna, visoko produktivna radna mjesta.
