Iz štampe je izašla reprezentativna dvojezična monografija na crnogorskom i albanskom jeziku „Albanski slikari Crne Gore – Most boja i Mediterana“ – „Piktorët shqiptarë në Malin e Zi – Urë e ngjyrave të Mesdheut“, izdanje JU Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore (CEKUM), posvećena stvaralaštvu albanskih slikara iz Ulcinja.
Riječ je o značajnom kulturnom i izdavačkom poduhvatu koji predstavlja priznanje umjetnicima čija su djela, kroz više generacija, oblikovala jedno posebno mediteransko, albansko, ulcinjsko i crnogorsko likovno iskustvo.
Monografija donosi izbor iz stvaralaštva dvanaest umjetnika, čija su imena u knjizi predstavljena dvojezično: Đerđ Noc Martini-Gjergj Noc Martini, Ruždi – Rudi Goga / Ruzhdi – Rudi Goga, Bilal Nikezić / Bilal Nikeziq, Naser Hasa / Naser Hasa, Vahida Hasanaga – Nimanbegu / Vahida Hasanaga – Nimanbegu, Mersiha Resulbegović – Mavrić / Mersiha Resulbegoviq – Mavriq, Edin Kaplani / Edin Kapllani, Jozo Kočović / Jozo Koçoviq, Brigita Antoni / Brigita Antoni, Aldemin Suka / Aldemin Suka, Jetmira Hodža / Jetmira Hoxha i Emina Nimanbegović / Emina Nimanbegoviç.
Njihova različita generacijska, estetska i stvaralačka iskustva u monografiji oblikuju jednu širu likovnu sintagmu Ulcinja, Mediterana i Crne Gore.
Dvojezični karakter ove monografije ima posebnu vrijednost. Crnogorski i albanski jezik u njoj se susrijeću kao ravnopravni nosioci umjetničkog, mediteranskog i multikulturnog pamćenja. Time knjiga ne govori samo o slikarstvu, već i o zajedništvu jezika, kultura i identiteta koji se na prostoru Ulcinja i Crne Gore prirodno dodiruju, prepliću i dopunjuju. Ona potvrđuje da je kultura najljepša kada ne zatvara vrata, već ih otvara prema drugome, prema različitom, prema onome što nas ne udaljava, nego nas čini bogatijima. Upravo zato ova monigrafija ne govori samo dvama jezicima, već i dvjema bliskim kulturnim memorijama koje se u Ulcinju ne razdvajaju, nego prepoznaju kao dio iste mediteranske cjeline.
Prateći kulturnu scenu Crne Gore, imao sam čast i zadovoljstvo da se upoznam sa stvaralaštvom albanskih slikara iz Ulcinja. Prvo što me fasciniralo bila su snažna umjetnička djela koja odišu Mediteranom i Otrantom, na kapiji Ulcinja, tamo đe su se kroz vjekove nemirne istorije ispreplijetale civilizacije, brodovi, mornari, slikari, ribari i pjesnici. Ta umjetnost za mene nikada nije bila samo lični doživljaj, već duboka poruka o spoju tradicije i modernog izraza, o identitetu koji se izgrađivao u dodiru sa različitim kulturama.
Crna Gora, zemlja u kojoj se susrijeću planina i more, istorija i savremena umjetnost, kultura i identitet, vijekovima je bila inspiracija mnogim umjetnicima. Među njima posebno mjesto zauzimaju albanski slikari Crne Gore, čija djela predstavljaju spoj mediteranskog senzibiliteta, tradicije i modernog likovnog izraza. Ova monografija zato nije samo publikacija o slikarima, već likovno-esejistički osvrt na jedan dragocjeni stvaralački krug, na umjetnike koji su bojom, linijom, formom i unutrašnjom svjetlošću obogatili vizuelnu kulturu Crne Gore i Mediterana.
Kao Crnogorac, kroz ovo istraživanje i pisanje imao sam priliku da još dublje sagledam doprinos albanskih umjetnika vizuelnoj kulturi Crne Gore.
Likovna scena naše države ne bi bila cjelovita bez njihovog doprinosa, bez njihovog mediteranskog kolorita, bez svjetlosti Ulcinja, bez mora, kamena, agruma, brodova, pejzaža i ljudskih sudbina koje su utkali u svoja platna. Njihova umjetnost odiše sunčevim odsjajem nad morem, živopisnim tonovima primorskih pejzaža, ali i introspektivnim promišljanjima o čovjeku, njegovom mjestu u vremenu i prostoru.
Jedna od dragocjenih manifestacija koja je svjedočila značaju ovih umjetnika bila je kolektivna izložba „Dio Mediterana“, koju je organizovao CEKUM. Upravo je ta izložba bila snažan podstrek da nastane ovako vrijedna monografija. Ona je otvorila prostor da se stvaralaštvo ulcinjskih slikara ne posmatra usputno, već sa poštovanjem, pažnjom i sviješću o njihovom doprinosu kulturnom identitetu Crne Gore.
U ovoj monografiji albanski slikari Ulcinja predstavljeni su kao čuvari svjetlosti Mediterana. Njihovi kistovi prepliću more, kamen, agrume i ljudsku sudbinu u neponovljive slike postojanja. Njihova djela su platna obojena bojama juga, ali i svjedočanstva o kulturnom identitetu i neprestanom dijalogu.
U njima se osjeća dubina vjekova, miris soli, vjetra i zrelih narandži, dok svaki potez četkice odjekuje kao vizuelna poezija prostora kojem pripadaju. U njihovim slikama neprestano pulsira duh Ulcinja, stare masline koje svjedoče o istrajnosti i snazi, brodovi na horizontu kao simbol čežnje i slobode, stijene koje se ne savijaju pred vremenom i valovima, modrina koja guta obzor i lica čiji pogledi kazuju priče bez riječi. Njihove slike su snažni prizori, ali i odrazi duše prostora u kojem su stvorene, prostora u kojem se more i kopno grle, u kojem svaki kamen nosi istoriju, a svaki val odnosi i vraća uspomene.
Posebno poštovanje u ovom tekstu želim da iskažem Gzimu Hajdinagi, direktoru CEKUM-a, čija su vizija, podrška i posvećenost bili od izuzetnog značaja za nastanak ove monografije. Njegov predgovor koji predstavlja uvod u ovu monografiju je i snažna poruka o smislu kulture, multikulture i umjetnosti u Crnoj Gori.
Hajdinaga s pravom ističe da čovjek koji dolazi iz mediteranskih prostora nosi u sebi posebnu svjetlost – svjetlost mora, sunca, kamena natopljenog istorijom i jezika prožetog tolerancijom. Upravo iz te svjetlosti, kako on zapisuje, izrastaju boje, mirisi, sjećanja, umjetnost i čovjek.
Naročito je snažna njegova misao da su umjetnici, slikajući nebo i more, „naslikali i samu dušu Crne Gore“. Ta rečenica možda najtačnije određuje suštinu ove monografije. Jer albanski slikari Ulcinja nijesu naslikali samo pejzaže, portrete, more, barke, kamen, žene, masline, apstraktne prostore ili svjetlosne mediteranske horizonte. Oni su naslikali jedan duh, jedno vrijeme, jednu pripadnost i jednu Crnu Goru koja se prepoznaje po svojoj širini.
Još jedna Hajdinagina misao zaslužuje posebno mjesto: da umjetnost ovih slikara „ne pripada samo Albancima, već svima nama“, jer je dio kolektivnog identiteta Crne Gore, njenog otvorenog srca i multikulturnog duha. U toj rečenici sadržana je suština ove knjige, ali i suština jedne odgovorne kulturne politike. Umjetnost ne smije biti zatvorena u etničke, jezičke ili administrativne okvire i dimenzije. Ona je prostor u kojem se prepoznajemo, ogledamo i učimo da u tuđem vidimo i svoje.
