Turizam je poželjan, ali njegov masovni oblik vodi ka destrukciji, ocijenila je magistrica bioloških nauka iz Kotora Marina Radonjić.
Kruzeri koji uplovljavaju u Boku, prema njenim riječima, stvaraju pritisak na morski ekosistem i životnu sredinu, dok istovremeno iskrcavanje velikog broja putnika u malom prostoru opterećuje grad i lokalnu zajednicu.
„Iskrcavanjem gostiju vrši se ogroman pritisak na malo područje za kratko vrijeme. To dovodi do degradacije životne sredine, a samim tim trpi i lokalno stanovništvo“, kazala je Radonjić za portal Rmedia.
Koliki je stvarni uticaj kruzera na more, vazduh i živi svijet u Zalivu, međutim, nije moguće pouzdano utvrditi jer država ne sprovodi kontinuirano praćenje stanja.
Radonjić napominje da postoji studija prema kojoj od maja do oktobra više od 80 odsto zagađenja vazduha u Boki potiče od kruzera. Ipak, upozorava da je riječ o jednom istraživanju i da bi monitoring morao da traje znatno duže kako bi se utvrdilo da li je taj podatak stabilan i kako se stanje mijenja.
„Kao neko ko živi u Kotoru, voljela bih da se to što prije reguliše. Postoje različite mogućnosti, da se brodovi izmjeste, da čekaju izvan Zaliva ili da se njihov broj smanji. Mora se sagledati i ekonomski aspekt i procijeniti da li nam je on toliko važan ili nam je važnije zdravlje. Potrebno je pronaći ravnotežu, prilagoditi se i pametno upravljati“, ističe Radonjić.
NEMA MONITORINGA, NEMA NI POUZDANIH ODGOVORA
Crna Gora, upozorava Radonjić, nema dovoljno razvijen monitoring u oblasti zaštite prirode i životne sredine. Bez dugoročnog praćenja ključnih vrsta, staništa i osjetljivih ekosistema nije moguće precizno izmjeriti posljedice turističkog pritiska.
„Ako hoćemo da dokažemo da turizam vrši određeni pritisak, moramo da pratimo ključne vrste ili habitate, odnosno staništa. Tek tada možemo zaključiti koliki je stepen uticaja turizma na određeno područje i koliko smo spremni da žrtvujemo da bismo imali turizam koji zadovoljava sve potrebe“, objasnila je.
Monitoring je obaveza države, ali zahtijeva ljudske, finansijske i materijalne resurse. Dok naučnih podataka nema dovoljno, važno je, smatra ona, uvažiti stručno mišljenje i iskustva ljudi koji svakodnevno žive uz Zaliv.
„Nauka može da doprinese i pokaže nam kakvo je stanje u životnoj sredini. Lokalno stanovništvo vidi promjene i njegove primjedbe ne bi trebalo zanemarivati“, kazala je Radonjić.
Boka Kotorska, kako je naglasila, predstavlja osjetljivo područje čija vrijednost prevazilazi lokalne i državne granice.
„Ono nije samo naše, ono je svjetsko. Svako zaštićeno područje mora da ostane sačuvano i za buduće generacije. Da bi se to dogodilo, moramo da pratimo njegovo stanje“, poručila je ona.
ZAJEDNICA TRPI I PRILAGOĐAVA SE
Turizam neminovno mijenja prostor, ali ostaje pitanje do koje granice lokalna zajednica, priroda i živi svijet mogu da podnose te promjene.
Đurović Radonjić kaže da se u razgovorima sa stanovnicima Boke sve češće čuje da zajednica trpi posljedice i pokušava da im se prilagodi.
„Promjene postoje. Pitanje je samo do kojeg trenutka smo spremni da ih trpimo, kao i biljke i životinje. Ne smijemo da zaboravimo da smo i mi dio tog sistema. Ako životna sredina bude loša, biće loše i nama“, upozorila je.
Loše stanje životne sredine, dodaje, direktno utiče na zdravlje ljudi, njihovu psihu, način života i funkcionisanje zajednice.
IZMJEŠTANJE KRUZERA NE MOŽE SE PROCJENJIVATI BEZ ANALIZE
Kao jedno od mogućih rješenja pominjano je izmještanje kruzera ispred Veriga, odakle bi se putnici manjim plovilima prevozili do Kotora.
Đurović Radonjić, međutim, upozorava da se bez prethodne analize ne može znati da li bi takav model donio manje opterećenje ili bi velika frekvencija manjih plovila stvorila nove probleme.
„Ne znamo da li bi i ta frekventnost transporta nastavila da utiče na obalu. Lokalno stanovništvo se već žali na velike talase, zbog kojih ni stari ni mladi ne mogu da koriste obalno područje Boke Kotorske“, kazala je.
Prije donošenja odluka potrebno je uraditi analizu nosivog kapaciteta i utvrditi koliki broj brodova, putnika i drugih korisnika prostor može da podnese bez trajnih posljedica.
„Moramo utvrditi granicu do koje možemo da koristimo prirodne i kulturne resurse i ostvarujemo prihode od turizma. Te dvije stvari moramo da pomirimo kroz studije koje će pokazati koliki je maksimum i koliko smo spremni da žrtvujemo dio prirode i kulture zarad turizma“, navela je.
ONI DOLAZE U NAŠU KUĆU I MI POSTAVLJAMO PRAVILA
Zaštićena područja moraju imati planove upravljanja sa jasnom vizijom, dugoročnim ciljevima i konkretnim aktivnostima koje štite prirodu i kvalitet života lokalne zajednice.
Važan dio takvog upravljanja je zoniranje, koje se u javnosti često pogrešno predstavlja kao zabrana.
„Zone nijesu zabrane. One služe regulisanju haotičnih pojava u zaštićenim područjima. Njima se određuje kuda posjetioci mogu da se kreću, u kojem broju i kako moraju da se ponašaju“, objasnila je Radonjić.
Kada turisti ulaze u zaštićeno područje, kaže ona, mora postojati jasan skup pravila.
„Oni dolaze u našu kuću i mi moramo da odredimo pravila. Moramo biti spremni da neke zone ostavimo prirodi. To su zone u kojima se ekosistemi odmaraju i moramo prihvatiti da pojedini djelovi ostanu neposjećeni“, kazala je.
PROBLEM JE ŠTO SVI DOLAZE NA ISTO MJESTO U ISTO VRIJEME
Radonjić smatra da broj turista sam po sebi ne mora biti najveći problem. Veći izazov predstavlja način na koji su posjetioci raspoređeni u prostoru i vremenu.
Najveći broj gostiju želi da posjeti Stari grad i Perast, često u isto vrijeme, zbog čega mala i osjetljiva područja u kratkom periodu trpe ogroman pritisak.
„Ako pogledate prostor od Perasta do Orahovca, vidjećete sve više privremenih parkirališta. Degradira se zemljište, tlo pored puta na pojedinim mjestima počinje da se obrušava, a betonske baze ulične rasvjete izbijaju na površinu. Očigledno je da se vrši pritisak na to područje“, kazala je.
Perast zauzima malu površinu i ne može bez posljedica primati neograničen broj ljudi i vozila. Zbog toga je potrebno urediti prevoz i bolje rasporediti goste, ali tek nakon stručne procjene treba odlučiti da li će se oni kretati morem, kopnom, autobusima ili kombinovanjem više načina prevoza.
