Najvažniji podatak u priči o hrvatskom penzijskom sistemu nije prosječna plata ni prosječna penzija, već jaz između ta dva svijeta koji danas iznosi oko 810 eura. Upravo u toj razlici krije se odgovor na pitanje o „dostojanstvenoj penziji“ i zašto bi današnji tridesetogodišnjaci već sada trebalo da razmišljaju o izdvajanju 175 eura mjesečno ako u starosti žele zadržati približan životni standard, piše Novi list.
Dugoročne projekcije pokazuju da penzija iz obaveznog sistema većini neće biti dovoljna za život jer će penzija iz prvog i drugog stuba u prosjeku iznositi tek 50 do 60 odsto posljednje plate. Analiza investicionog stručnjaka Emilio Gučec iz kompanije Finax, specijalizovane za dugoročnu penzijsku štednju, otvara pitanje može li se u Hrvatska od državne penzije živjeti bez osjetnog pada kvaliteta života ili je lična štednja postala nužnost.
„Razlika između plata i penzija u Hrvatskoj sve je izraženija, a bez dodatne individualne štednje građani bi u starosti definitivno mogli računati na osjetan pad životnog standarda. Prema izračunima, prosječan penzioner u Hrvatskoj danas raspolaže sa oko 717 eura mjesečno, dok prosječna neto plata iznosi 1.527 eura, što znači da penzija pokriva tek oko 47 odsto prethodnih primanja“, istakao je Gučec.
Podaci Državnog zavod za statistiku i Hrvatskog zavoda za penzijsko osiguranje pokazuju da je prosječan radni vijek u Hrvatskoj oko 32 godine, dok građani u penziji u prosjeku provedu više od 21 godinu.
KOLIKO JE POTREBNO ŠTEDJETI?
Prema Gučecovoj analizi, kako bi se u starosti premostila razlika od oko 810 eura mjesečno i zadržao sličan životni standard, osoba stara 30 godina trebalo bi da izdvaja oko 175 eura mjesečno. Cilj je osigurati dodatni prihod koji bi u današnjim uslovima iznosio oko 800 eura mjesečno, ali bi zbog inflacije taj iznos do odlaska u penziju mogao porasti na više od 2.000 eura.
„Za ostvarenje tog cilja potrebno je do penzije akumulirati približno 370.000 eura, uz pretpostavku dugoročnog prinosa od oko 7,95 odsto godišnje. Osoba koja počne štedjeti sa 40 godina morala bi izdvajati oko 314 eura mjesečno kako bi ostvarila isti cilj. Ključni razlog razlike je snaga dugoročnog ulaganja i složenog ukamaćivanja, a deset ‘izgubljenih’ godina kasnije se teško nadoknađuje“, istakao je Gučec.
Međunarodne organizacije poput OECD i Evropska unija kao referentni nivo penzije navode oko 70 odsto plate. Budući da su hrvatske penzije ispod 50 odsto prosječne plate, lična štednja i ulaganje postaju ključni, poput trećeg penzijskog stuba koji koristi sve više ljudi.
Iz Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike ističu kako je u posljednjoj deceniji zabilježen snažan rast penzija. Od 2016. do aprila 2026. prosječna penzija porasla je sa 358 na 725 eura, odnosno za 103 odsto, dok je udio u plati ostao stabilan na oko 48 odsto.
U Ministarstvu naglašavaju da je dužina radnog staža i dalje presudna. Primjera radi, prosječna starosna penzija za osiguranike sa 40 i više godina staža u aprilu 2026. iznosila je 1.026,59 eura, što je 67,2 odsto prosječne plate.
Penzijski sistem ocjenjuje se dugoročno održivim, sa rashodima za penzije od oko 10 odsto BDP-a, što je ispod prosjeka EU od 12 odsto. Budućnost sistema zavisi od razvoja drugog i trećeg stuba. Drugi stub je u fazi sazrijevanja, a broj korisnika kombinovane penzije porastao je sa 1.500 u 2019. na 22.700 u 2025. godini. Broj članova trećeg stuba u istom periodu porastao je sa oko 365.000 na više od 500.000.
Iz Ministarstva očekuju da će do kraja mandata Vlade prosječna penzija premašiti 800 eura, ali i napominju: „Sistem usklađivanja ne može značajno smanjiti razlike među pojedinačnim penzijama, zbog čega je neophodno i dalje podsticati duži radni vijek, posebno uz nepovoljan odnos od 1,41 radnika na jednog penzionera.“
Iz Hrvatskog zavod za penzijsko osiguranje potvrđuju da su penzije u posljednjih deset godina rasle, uz povećanje kupovne moći od oko 46 odsto uprkos inflaciji. Prosječna penzija danas iznosi 43,8 odsto prosječne neto plate. Strukturne promjene vidljive su u poboljšanju odnosa osiguranika i korisnika penzija. U periodu od 2016. do 2026. broj osiguranika porastao je sa 1,44 miliona na 1,735 miliona, dok je broj penzionera ostao gotovo nepromijenjen.
„Zbog takvih kretanja poboljšan je odnos osiguranika i penzionera, koji je sa 1,17:1 u 2016. porastao na 1,41:1 u 2026. godini“, poručili su iz HZMO-a.
