Zakon o sportu koji je usvojen 2018. godine i u nekoliko segmenata neustavno promijenjen, donio je velike probleme crnogorskom sportu. Neki klubovi i pojedinci iz raznih sportskih grana su zasluženo unaprijeđeni, neki neznanjem ili tendenciozno oštećeni, a neki nezasluženo privilegovani.
Nastala je tiha pobuna, o kojoj sam dobio mnoge informacije iz pouzdanih izvora, ali sam čuvao čast tih osoba i ćutao sam svih ovih godina. Kad se najmanje očekivalo da će doći vrijeme za ”buđenje” istine, krajem februara ove godine osvanula je vijest da je naš Ustavni sud proglasio neustavnim te sporne izmjene, koje su nekim sportistima pričinili nepravdu, a šah toliko ponizile da je to žalosna priča.
Zato sam posebno dužan da, kao čovjek koji je toj igri posvetio život, reagujem i iznesem važne informacije koje će biti korisne za utvrđivanje istinske pozicije šaha u svijetu pravde i sporta.
Duga bi to bila priča i neću ulaziti u detalje, ali ću navesti osnovne informacije koje su dovoljne za razumijevanje nesuglasica po pitanju statusa šaha.
NENADANI POZIV U OKTOBRU 2018.
Šah je najprije bio ravnopravno tretiran sa ostalim sportovima, a onda sam ja u oktobru 2018. nenadano pozvan u resor sporta gdje mi je, uz odsustvo ljubaznosti, kratko saopšteno: “Vi po novom zakonu više nemate pravo na naknadu od dvije prosječne zarade u Crnoj Gori, nego samo na polovinu jedne mjesečne zarade”.
Suvišno je reći koliko sam bio iznenađen. Zahvalio sam i krenuo nazad ka Cetinju. Kad sam stigao kući pročitao sam da je glavni “razlog” za tako degradirajući status šaha bila konstatacija da šah nije na programu MOK-a, kao što je, na primjer, badminton.
Od tuge sam se nasmijao i prestao da razmišljam o objektivnim stranama tog slučaja, pogotovo kad me intuicija počela opsijedati slutnjama o skrivenim namjerama ljudske sujete.
Proteklo je gotovo punih osam godina i Ustavni Sud se dotakao tog pitanja na zahtjev tri podnosioca, pa je na IV sjednici od 26. februara ove godine, jednoglasno konstatovao:
“Ukidaju se odredbe člana 35 stav 2, člana 47 stav 4 i člana 139 stav 1 i 2 Zakona o sportu (Službeni list Crne Gore broj 44/18 i 123/ 21) i prestaju da važe danom objavljivanja”.
Drugim riječima, potvrđena je zakonska obaveza o poštovanju stečenih prava.
Osnovne napomene o šahu upoznaće čitaoca o istorijskim vrijednostima drevne igre. Najprije ću podsjetiti da šah potiće s kraja V vijeka na jugoistoku Indije, pod imenom “čaturanga”. Kroz naredne vjekove se prilagođavao zahtjevima vremena da bi u XV i XVI vijeku dobio konačnu formu.
MOK PREDLAGAO DA ŠAH NASTUPI NA OLIMPIJSKIM IGRAMA U PARIZU
Važno je da je Međunarodni olimpijski komitet (MOK) 1999. godiine priznao FIDE kao međunarodnu organizaciju zaduženu za globalna i kontinentalna šahovska takmičenja. FIDE je osnovana u Parizu 1924. a već 1927. organizovala je prvu Šahovsku Olimpijadu u Londonu.
Zanimljivo je da je MOK 2024. predložio da šah nastupi na OI u Parizu kako bi, u društvu svih sportista svijeta, proslavila stogodišnjicu svog osnivanja. Nažalost, zbog prepunjenog programa i manjka vremena, bilo je predviđeno da šahovske partije traju kraće kako bi se izbjegli organizacioni problemi. FIDE nije mogla da prihvati takav zahtjev i Šahovska Olimpijada preselila se u Budimpeštu.
Sada ću hronološki ukratko predstaviti neke od mojih važnijih uspjeha koji su mi donijeli mnoge titule i priznanja. Prvi moji sportski uspjesi datiraju iz 1964 i 1965. godine kad sam dva puta osvojio titulu prvaka Crne Gore u stonom tenisu.
No, kako sam već, kao 14-ogodišnjak zakoračio u svijet šaha prestao sam da igram stoni tenis i sasvim se posvetio drevnoj igri. Tri titule omladinskog prvaka Crne Gore u šahu uvjerile su me da mogu postići puno više, što su potvrdile brojne pobjede na seniorskom republičkom prvenstvu.
Onda je došla i prva titula šampiona SFRJ 1973. godine, zatim prvi velemajstorski bal 1974. i drugi 1977.g. po osnovu čega mi Kongres FIDE u Buenos Airesu 1978. dodjeljuje najvišu titulu.
KAKO DVOSTRUKI NAJBOLJI SPORTISTA CRNE GORE NE MOŽE BITI “VRHUNSKI SPORTISTA”
Na osnovu tog uspjeha Udruženje sportskih novinara Crne Gore izabralo me prvi put za “Sportistu godine Crne Gore” a drugi put kad sam pobijedio na Šampionatu SFRJ 1981. (Borovo–Vukovar). Uzgred, ovo ukazuje na čistu besmisao da dvostruki “Sportista godine Crne Gore” ne ispunjava uslove za zvanje vrhunski sportista. A u tom periodu crnogorski sport je bio u procvatu.
Navešću još par važnijih uspjeha sa državnih šampionata. Na Prvenstvu SFRJ u Herceg Novom 1983. podijelio sam 1–2 mjesto, na šampionatu novoformirane državne zajednice SRJ 1994. u Tivtu podijelio sam 1-3 mjesto, a na Prvenstvu SRJ 1996. u Podgorici osvojio sam 1. mjesto.
Sa reprezentacijom SFRJ ostvarili smo velike uspjehe: Srebrna medalja na Prvenstvu Evrope 1983. (Plovdiv, Bugarska 1. SSSR 2. Yugoslavia 3. England); Srebrna medalja na svjetskom prvenstvu 1989. (Lucern, Švajcarska: 1. SSSR 2. Yugoslavia 3. USA) i visoko četvrto mjesto na Olimpijadi u Lucernu 1982. godine.
Za uspješno reprezentovanje zemlje na međunarodnoj sceni Predsjedništvo SFRJ ukazalo mi je 1989. čast dodjelom Ordena rada sa zlatnim vencem, a Jugoslovenski sportski list “Sport”, povodom 50 godina izlaženja lista dodijelio mi je Zlatnu plaketu 1995. godine.
Zbog navedenih uspjeha Vlada Crne Gore dodijelila mi je 2007. godine Trinaestojulsku nagradu, a već sledeće 2008. godine Ministarstvo sporta i mladih u Vladi Crne Gore dodijelilo mi je zvanje – Vrhunski sportista.
Za divno čudo, Ministarstvo sporta u novom sazivu, obavijestilo me u oktobru 2018. godine da takav moj status prestaje jer šah nije na programu MOK-a. Iako su mi najbolji advokati rekli da to ne može da prođe jer stečeno pravo štiti Ustav Crne Gore, Upravni, Vrhovni i Ustavni sud odbili su moje tužbe kao neosnovane. Da su se imalo interesovali saznali bi da MOK priznaje FIDE kao jedinu šahovsku organizaciju zaduženu za sva svjetska takmičenja, uključujući i Šahovsku olimpijadu.
Zato je MOK, pred Olimpijske igre 2024. u Parizu, ponudio da se FIDE pridruži Igrama sa svojim članicama, ali sam već objasnio zašto ta ideja nije realizovana.
ŠTA SVE ČOVJEK PROLAZI U DRUŠTVU MORALNOG SUTONA
Eto, iznio sam samo manji dio teškoća kroz koje čovjek, bez ozbiljnije podrške, prolazi kroz razna životna iskušenja, pogotovo u društvu koje preživljava moralni suton.
Poslije svega šta sam drugo mogao da uradim nego da se obratim Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu i da čekam još ko zna koliko godina, ako mi ne “padne zastavica”. U međuvremenu me predsjednik Crne Gore, g. Milatović, dodjelom Ordena crnogorske zastave, ohrabrio da ću ipak dočekati dan kad će Pravda zakucati na naša vrata.
Sve ove informacije sam iznio upravo da bih izrazio lično uvjerenje da se pravni status šaha u Crnoj Gori može najlakše razriješiti ako COK uputi zahtjev MOK-u da pruži odgovor na pitanje da li priznaje šah kao olimpijski sport.
A šta je šah najbolje su odgovorili Volter: “Šah je igra koja zaslužuje najveću počast ljudskog uma” i Emanuel Lasker : “Šah je kao život. Život je borba do zadnjeg trena, a šah do zadnjeg poteza”.
Autor je šahovski velemajstor i nekadašnji ministar sporta u Vladi Crne Gore
