Uticaj predsjednika Srbije Aleksandra Vučića na Crnu Goru prethodnih godina bio je finansijski, propagandni i ono što je bilo ključno, Vučić je na svojim sastancima sa međunarodnim akterima često Crnu Goru prikazivao kao nešto što on ima pod svojom kontrolom, kao nešto u čijoj stabilnosti on kumuje. On je Crnu Goru koristio kao monetu za trgovanje, kazao je politikolog iz Zagreba Aleksandar Musić.
U razgovoru za portal Rmedia, Musić podsjeća da je u Crnu Goru uoči izbora ulazio novac i sa sjevera i iz istočne Hercegovine.
„Ulazili su ljudi vrlo bliski SNS-u, pogotovo Centru za društvenu stabilnost i generalno vojvođanskom SNS-u, sa lap topovima, zastavama, u tzv. bitkama za Nikšić, za vrijeme izbora. Mnogi od njih su savjetnici u srpskoj Vladi, neki su jedno vrijeme glumili nezavisne analitičare“, podsjeća Musić.
Napominjući da je drugi bio propagandni jer su svaki put kada bi u Crnoj Gori bili izbori režimske televizije dežurale i od jutra kretale sa agresivnim programom, Musić smatra da je ipak bila najvažnija komponenta Vučićevo svojatanje Crne Gore u međunarodnim krugovima.
„U zadnje vrijeme se te stvari mijenjaju, ali treba biti oprezan. Moramo razdvojiti udaljavanje ili površno udaljavanje određenih aktera crnogorske politike od njega i od vječnog imperijalnog nagona njegove duboke države koja će ga preživjeti. Ona će dočekati novu vlast za koju je malo vjerovatno da će biti blaga prema Crnoj Gori“, ocjenjuje Musić.
On vjeruje da će svi koji su do juče bili za Vučića, a sada ćute o njemu, vrlo vjerovatno „sjesti sa tom dubokom državom za sto u budućnosti“.
„U tom smislu, kada dođe do izbora u Crnoj Gori sljedeće godine, možemo ponovo očekivati određeno finansiranje, određenu propagandu i manje ove međunarodne komponente. Povrh svega toga on raspolaže najmoćnijim instrumentom u Crnoj Gori, a to je strah. Naime, vi ćete vidjeti ljude koji nemaju ideološki veze s njim, koji nisu ni na kakvom daljinskom upravljaču, a koji će 10 puta promisliti prije nego što kažu išta o tom režimu ili o njemu“, tvrdi Musić.
Odgovarajući na pitanje zašto je to tako, on kaže da su neki ucijenjeni ili se boje crkve, neki imaju negdje neku nekretninu, nekima članovi porodice sarađuju sa tamošnjom državom, a ekonomiju kontroliše SNS u potpunosti. „Sve to daje jedan tihi okov kojem se malo ko usuđuje suprotstaviti“.
Musić napominje da je potrebno obratiti pažnju u narednom periodu u Crnoj Gori, sa Vučićem ili bez Vučića, na jačanje četničkog sentimenta, apologiju ratnih zločinaca i neke ratno-huškačke elemente koji podsjećaju na rane 90-e.
„Crnogorsko društvo se samo mora moći obračunati s tim. Ne fakturisati odbranu od takvih napada na spoljne faktore, ne očekivati da će se riješiti samo od sebe, već moći se izboriti s tim kroz kvalitetne ljude na domaćem terenu, nezavisno od toga kako će izgledati režim u susjednoj državi“, ističe Musić.
Njegova procjena je da Vučić nema gdje osim prema EU jer je doveden u situaciju da na vlasti zavisi od zapadne milosti.
„Sa studentskim pokretima, sa nemirima na ulicama, sa potrošenošću njegovog brenda, on savršeno dobro shvata da ga samo zapad može održati na vlasti, a ako bi u tom njegovom evropskom zaokretu Crna Gora bila evropskija i prva se pokazala kao uspješnija, to mu je automatski klin u tu priču. On zapravo pokušava prvi stići u EU, a Crnoj Gori zamjera što je odmakla daleko više nego njegova zemlja“, kaže Musić.
Udaljavanje Andrije Mandića od Vučića on ne vidi kao suštinsko: „Kada bi se Andrija Mandić udaljavanjem od Vučića udaljavao i od politike srpskog sveta, to bi imalo smisla za neko ozdravljenje crnogorske scene, ali on to ne radi. On se udaljava od jedne lične propale priče, a nema ništa protiv te strukture“.
Musić ističe da je, bez obzira na sporove, rašireni sentiment u hrvatskim političkim elitama, od lijevih do desnih, da Crna Gora mora ući u EU.
„Na kraju dana, Crna Gora će ući u EU, a Hrvatska će joj u tome pomoći“, zaključuje Musić.
