Hrvačević: Rezerve vode se smanjuju, potrebne su nam nove akumulacije

Presušivanje izvora i bunara, smanjen proticaj površinskih vodotoka i sve manje snijega na planinama, prema njegovim riječima, pokazuju da voda više ne može biti posmatrana kao neograničen resurs, upozorio je hidrolog Slavko Hrvačević.

On je, u intervjuu za portal Rmedia, rekao da je Crna Gora bogata vodnim resursima, ali ih nedovoljno istražuje, ne prati njihovo stanje i nema pouzdane podatke o količini vode koja se crpi iz sve brojnijih bušotina.

„Imamo gotovo nehuman odnos prema onome čime smo bogati. Crna Gora je bogata vodom, a sjutra će se u Evropi voditi sve veća borba za taj resurs. Mi vodu imamo, ali je nedovoljno cijenimo“, kazao je Hrvačević.

On smatra da država mora uspostaviti kvalitetan monitoring, izraditi registre površinskih i podzemnih voda, ojačati institucije stručnim kadrom i razmotriti izgradnju manjih akumulacija koje bi tokom suša čuvale vodu, a u periodima obilnih padavina ublažavale poplavne talase.

BUNARI KOJI SU TRAJALI 30 GODINA OSTAJU BEZ VODE

Hrvačević podsjeća da veliki dio voda u Crnoj Gori nastaje na njenoj teritoriji, zbog čega država ima posebnu odgovornost da ih istraži i sačuva.

„To što smo bogati vodama ne smijemo shvatiti tako da više ništa ne treba da radimo. Vodne resurse moramo sačuvati“, upozorio je.

View this post on Instagram

Mjerenja, kako je kazao, već pokazuju smanjen proticaj površinskih vodotoka, dok je stanje podzemnih voda još teže procijeniti jer nedostaju kontinuirana istraživanja i pouzdani podaci.

„Nekada smo mislili da su podzemne vode nepresušne. Imamo Ćemovsku ravnicu, odnosno jedan od najvećih podzemnih rezervoara pitke vode na Balkanu, kao i brojne izvore. Međutim, zbog različitih radova i zahvata došli smo u situaciju da pojedini izvori presušuju. Ljudi koji već 30 godina imaju bušene bunare sada ostaju bez vode“, rekao je Hrvačević.

Presušivanje bunara vidi kao jedan od prvih jasnih znakova da se Crna Gora suočava sa smanjenjem rezervi podzemnih voda.

Problem je, prema njegovim riječima, u tome što se u državi nedovoljno pažnje posvećuje monitoringu, upravljanju vodama i formiranju baze podataka na osnovu koje bi se moglo planirati korišćenje tog resursa.

DRŽAVA NE ZNA KOLIKO SE VODE CRPI

Hrvačević upozorava da brojne kompanije i pojedinci širom Crne Gore buše bunare, dok država nema objedinjene podatke o njihovom broju, dubini i količini vode koja se iz njih uzima.

„Zakonska regulativa obavezala je državu da vodi katastar podzemnih voda, koje su jedno od najvećih bogatstava Crne Gore. Mi taj katastar danas nemamo. Ne znamo koliko je bušotina napravljeno, koliko se podzemne vode eksploatiše niti koliko se vode crpi. Sve procjene su okvirne i to se mora promijeniti“, kazao je.

Na Primorju se, kako je naveo, prave bušotine duboke između 250 i 300 metara, dok se intenzivno buši i u Nikšiću i drugim djelovima države.

„Da su ta područja detaljno proučavana, da je izdvojen novac za istraživanje i da su prikupljeni podaci iz postojećih bušotina, danas bismo imali kvalitetan katastar. Znali bismo bilans i rezerve podzemnih voda i imali jasnu sliku o resursima kojima raspolažemo“, objasnio je Hrvačević.

Iako se najčešće govori o Podgorici i Ćemovskom polju, on podsjeća da gotovo svi crnogorski gradovi imaju svoja ležišta podzemnih voda, od Pljevalja i Nikšića do Plava i Gusinja.

„Bogatstvo nema vrijednost ako ne umijemo da ga sačuvamo“, poručio je Hrvačević.

PAD IZDAŠNOSTI BOLJIH SESTARA UPOZORENJE ZA CIJELU DRŽAVU

Kao posebno ozbiljan primjer Hrvačević navodi izvorište Bolje Sestre, čija je izdašnost posljednjih godina znatno smanjena.

Ne želi unaprijed da zaključuje šta je uzrok takvog stanja, već smatra da stručna istraživanja treba da pokažu koliko su na izvorište uticali eksploatacija šljunka i drugi zahvati u prostoru.

„Činjenica je da imamo drastičan pad izdašnosti, a riječ je o resursu od kojeg doslovno zavisi jedna privredna grana. Slično je širom Crne Gore“, kazao je Hrvačević.

Posebnu pažnju, smatra, treba posvetiti malim vodotocima i slivovima, koji su često uzurpirani, zatrpani ili izmijenjeni gradnjom.

Zato predlaže izradu jedinstvenog projektnog zadatka na državnom nivou, na osnovu kojeg bi sve opštine pripremile katastre voda od lokalnog i državnog značaja.

„Katastar je neophodan da bismo sačuvali male vodotoke. Koliko je došlo do smanjenja nivoa podzemnih i površinskih voda najbolje pokazuju izvori koje moramo zaštititi“, naveo je on.

INSTITUCIJE OSTAJU BEZ HIDROLOGA I METEOROLOGA

Iako Crna Gora ima dobru zakonsku regulativu, Hrvačević smatra da je glavni problem njena nedosljedna primjena, kao i nedostatak stručnjaka u institucijama zaduženim za vode.

„Imamo zavode, agencije i druge državne institucije koje treba da imaju ključnu ulogu u strateškom proučavanju našeg vodnog bogatstva. Međutim, Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju ostaje bez hidrologa i meteorologa. Nažalost, nije se na vrijeme vodilo računa o školovanju i zadržavanju stručnog kadra“, kazao je.

Sličan problem, prema njegovim riječima, postoji u Upravi za vode, koja bi trebalo da prikuplja podatke o stanju voda i regulaciji vodotoka.

Crna Gora danas još koristi dio podataka nastalih u periodu kada je Elektroprivreda za svoje potrebe finansirala istraživanja, uspostavljanje mjernih profila i druge aktivnosti. Takva mjerenja su u međuvremenu znatno smanjena.

„Matematičke metode mogu da posluže kao orijentacija, ali ne mogu zamijeniti direktna mjerenja na terenu. Potrebno nam je što više mjerenja i kvalitetnih podataka“, naglasio je Hrvačević.

DUNAV POKAZUJE DA NI VELIKE RIJEKE NIJESU NEISCRPNE

Na pogoršanje hidrološke situacije, kako je kazao, ne upozoravaju samo podaci iz Crne Gore.

„Čitamo da se smanjuje vodostaj Dunava i da se grade različite pregrade kako bi se obezbijedila voda za hlađenje postrojenja. I Đerdap ostaje bez dovoljno vode. Govorimo o velikoj međunarodnoj rijeci za koju se vjerovalo da nikada ne može presušiti, a sada i Dunav ima ozbiljne probleme“, naveo je Hrvačević.

Slične promjene bilježe se i na drugim evropskim rijekama, zbog čega smatra da Crna Gora mora napustiti uvjerenje da će joj voda uvijek biti dostupna u istim količinama.

„Danas se i u Evropi, pa čak i u našem neposrednom okruženju, rijetko može pronaći voda sa česme koja je pitka. U mnogim crnogorskim gradovima voda mora da prođe određeni tretman zbog zakonskih standarda, ali je njen prirodni kvalitet veoma dobar. Pitanje je koristimo li taj resurs dovoljno odgovorno“, rekao je on.

MANJE AKUMULACIJE KAO ODGOVOR NA SUŠE I POPLAVE

Hrvačević smatra da morfološke i geomorfološke karakteristike Crne Gore treba iskoristiti za izgradnju akumulacija, ali ne zagovara podizanje velikih brana po svaku cijenu.

Njegova ideja još iz perioda istraživanja potencijala malih hidroelektrana bila je da takve projekte vodi državna kompanija i da se izaberu ključne lokacije na kojima bi postojao odgovarajući akumulacioni prostor.

„Apsolutno nijesam pristalica stava da ništa ne treba graditi. Graditi se mora. Nijesam ni za izgradnju velikih hidroelektrana po svaku cijenu, ali imamo kanjone čiji potencijal nije dovoljno iskorišćen“, kazao je on.

Kao primjer navodi Komarnicu, uz ocjenu da zaštita prirode i druge aktivnosti u tom području moraju biti usklađene sa potrebom države da obezbijedi vodu u periodima dugotrajnih suša.

„Ne moramo graditi ogromne brane poput one na Mratinju. Možemo graditi manje akumulacije. One bi nam koristile tokom suša, ali i za regulisanje velikih voda i ublažavanje poplavnih talasa“, objasnio je Hrvačević.

Klimatske promjene, kako je naveo, donose istovremeno duge sušne periode i veliku količinu kiše u kratkom vremenu.

Isušeno zemljište tada ne može da primi svu vodu, pa rastu rizici od poplava u Danilovgradu, Podgorici, Nikšićkom polju i drugim ugroženim područjima.

„Sjetimo se ekstremnih poplava iz 2010. godine, kada je gotovo cijela Crna Gora bila pod vodom. Niko ne može tvrditi da nam se to neće ponoviti već sljedeće godine ili tokom naredne jeseni i zime“, upozorio je on.

NESTANKOM SNIJEGA NESTAJU I IZVORI

Smanjenje sniježnog pokrivača na crnogorskim planinama neposredno utiče na obnavljanje površinskih i podzemnih voda, tvrdi Hrvačević.

Nekada se snijeg na planinama višim od 1.600 ili 1.800 metara zadržavao do juna, a na pojedinim mjestima i tokom jula. Danas se otapa znatno ranije.

„Nemamo više snijega u količinama koje smo nekada imali. To se vidi i na skijalištima u Kolašinu i na Žabljaku. Sniježni pokrivač bio je veliko bogatstvo jer je hranio i površinske i podzemne vode. Kako se njegova količina smanjivala, tako su nestajali i izvori“, rekao je on.

Kao primjer navodi Lukavicu i područje Kapetanovog jezera, gdje mala planinska jezera i izvori ostaju bez vode.

„Nekada se za Lukavicu govorilo da ima onoliko izvora koliko godina ima dana. Od nekadašnjih 365 izvora možda je ostalo svega nekoliko manjih. Slično je širom Crne Gore“, kazao je Hrvačević.

Više temperature i ranije otapanje snijega mijenjaju način na koji se voda zadržava i dospijeva u podzemne akumulacije. Zbog toga je, smatra, potrebno prilagoditi hidrološke proračune novim uslovima, umjesto oslanjanja na podatke i iskustva iz vremena kada je sniježni pokrivač trajao znatno duže.

ISKORISTITI EVROPSKE FONDOVE PRIJE NEGO ŠTO BUDE KASNO

Hrvačević zaključuje da se Crna Gora mora suočiti sa stvarnim stanjem svojih vodnih resursa, bez obzira na to da li su promjene posljedica klime, neodgovornih zahvata u prostoru ili kombinacije više faktora.

Za to su potrebni stručnjaci, nova istraživanja, savremeni monitoring i dugoročna državna politika.

„Treba iskoristiti fondove Evropske unije koji su nam dostupni. Dok radimo na pristupanju EU, moramo znati da ona izdvaja značajna sredstva za ovakva istraživanja“, kazao je on.

Prema njegovim riječima, novac iz evropskih fondova treba usmjeriti na uspostavljanje novih mjernih profila, istraživanje podzemnih voda, izradu katastara i pripremu sistema za posljedice klimatskih promjena.„Te promjene biće sve snažnije i izraženije. Moramo se na vrijeme pripremiti“, zaključio je Hrvačević