Državna odlikovanja trebala bi biti najreprezentativnija poruka o vrijednostima koje jedno društvo afirmiše i uzorima na koje se ugleda. Ipak, u Crnoj Gori ona već dvije decenije prečesto počivaju isključivo na subjektivnoj procjeni šefa države, bez jasnog ugovora sa javnošću o tome ko ih i zašto zaslužuje.
Nalazi najnovije publikacije Centra za građansko obrazovanje pod nazivom „Visoka priznanja, nejasna pravila – državna odlikovanja u Crnoj Gori 2006. do 2026“, autorke Aleksandre Mihaljević, pokazuju da proces dodjele najviših državnih priznanja karakterišu ozbiljne pravne praznine i hroničan nedostatak transparentnosti. Tokom prethodnih dvadeset godina, na adrese građana i organizacija otišlo je ukupno dvjesto odlikovanja, ali iza ovih visokih priznanja krije se normativni mrak jer javnost i dalje nema mogućnost da provjeri ko, zašto i po kojim kriterijumima biva odlikovan.
Statistika pokazuje da je tokom dva i po mandata Filip Vujanović dodijelio sto deset odlikovanja, u jednom mandatu Milo Đukanović četrdeset osam, dok je predsjednik Jakov Milatović u dosadašnjem toku mandata potpisao četrdeset dva odlikovanja. Iako su se obrasci i dinamika dodjele mijenjali od predsjednika do predsjednika, analiza dokazuje da su ključni sistemski nedostaci ostali netaknuti, što potvrđuje da se radi o sistemskom, a ne personalnom problemu.
Zakon o državnim odlikovanjima i priznanjima formalno postoji, ali on u praksi ostavlja preširok prostor za samovolju. Analiza identifikuje tri ključna nedostatka sistema koji se ogledaju u tome što ne postoje jasno propisani kriterijumi za ocjenu zasluga kandidata, nije uređen postupak njihovog predlaganja, a predsjednik države zakonski uopšte nije u obavezi da obrazloži svoje odluke o dodjeli odlikovanja. Uz sve to, Crna Gora i dalje nema jedinstvenu, elektronsku i javno dostupnu bazu podataka o odlikovanim licima, pa su građani uskraćeni za jednostavan uvid u to kome su dodijeljena najviša priznanja i na osnovu kojih zasluga.
Iz Centra za građansko obrazovanje naglašavaju da ne dovode u pitanje ustavno ovlašćenje predsjednika da dodjeljuje ordenje, ali upozoravaju da ovakva ovlašćenja moraju pratiti stroga pravila koja jačaju transparentnost i povjerenje javnosti. Kako navode, najviša državna priznanja nijesu samo izraz zahvalnosti, već i poruka o vrijednostima koje država želi da afirmiše, zbog čega ovaj institut ne može počivati isključivo na povjerenju u predsjedničku procjenu, već na pravilima koja omogućavaju javnosti da razumije i provjeri način donošenja odluka.
Kako bi se zaustavila praksa diskrecionog odlučivanja, ponuđen je set jasnih preporuka koje razlikuju mjere koje je moguće sprovesti odmah, kroz promjenu postojeće prakse, od onih koje zahtijevaju izmjene zakona. Među mjerama koje Kabinet predsjednika može uvesti odmah jeste praksa objavljivanja obrazloženja svake odluke o dodjeli odlikovanja, kao i obrazovanje savjetodavnog tijela koje bi razmatralo prijedloge kandidata prije donošenja konačne odluke. Na taj način javnost bi prvi put imala formalno obrazložene predsjedničke odluke, umjesto da razloge dodjele saznaje isključivo iz pratećih saopštenja.
Kao trajno i sistemsko rješenje predlažu se izmjene Zakona o državnim odlikovanjima i priznanjima kojima bi se preciznije uredili kriterijumi za dodjelu, definisao postupak predlaganja kandidata i uspostavila javno dostupna elektronska evidencija svih dodijeljenih priznanja uz obrazloženje svake odluke. Time bi građani konačno dobili mogućnost da na jednostavan način provjere ko je i zašto odlikovan.
Iz ove nevladine organizacije poručuju da očekuju od predsjednika Crne Gore, njegovog Kabineta, Vlade i Ministarstva pravde da ozbiljno razmotre ove preporuke kako bi se institut državnih odlikovanja uredio na odgovorniji način, u skladu sa njegovim simboličkim značajem. Kao važan korak naprijed, publikacija donosi i prvi objedinjeni pregled svih 200 dobitnika državnih odlikovanja u Crnoj Gori u protekle dvije decenije.
