Sve više ljudi, uključujući i veoma mlade, suočava se sa bolovima u leđima i vratu, a savremeni način života jedan je od glavnih razloga zbog kojih problemi sa kičmom počinju mnogo ranije nego nekada.
Višesatno sjedenje, rad za računarom, korišćenje mobilnih telefona u nepravilnom položaju, manjak kretanja i svakodnevni stres postepeno slabe mišiće koji stabilizuju kičmu, smanjuju pokretljivost zglobova i povećavaju opterećenje međupršljenskih diskova.
„Bol u leđima rijetko nastaje zbog jednog pokreta ili jednog dana. Najčešće je riječ o godinama loših navika koje postepeno dovode do problema“, objašnjava kiropraktičar Nikola Perović za Rmedia.
Veliki broj tegoba, dodaje on, može se spriječiti ili značajno ublažiti redovnim kretanjem, vježbanjem i pravovremenim obraćanjem stručnjaku.
TRETMAN NE BI TREBALO DA BUDE NI BOLAN NI OPASAN
Kiropraktika podrazumijeva primjenu manuelnih tehnika kojima se nastoji poboljšati pokretljivost zglobova i smanjiti bol. Jedna od najčešćih zabluda jeste da kiropraktičar „lomi kosti“.
„To nije tačno. Kod velikog broja pacijenata problem je u ograničenoj pokretljivosti određenih zglobova i poremećenoj biomehanici, što dovodi do napetosti mišića i bola“, kaže Perović.
Tretman, ističe on, ne bi trebalo da bude bolan ni opasan kada ga izvodi adekvatno edukovana osoba, ali mu moraju prethoditi detaljan pregled i procjena da li je pacijent uopšte kandidat za takvu terapiju.
KADA BOL VIŠE NE TREBA IGNORISATI
Povremeni bol koji brzo prolazi nije isto što i tegoba koja traje danima, ponavlja se ili počinje da ometa svakodnevni život. Razlog za stručni pregled su i bolovi koji se šire u ruku ili nogu, trnjenje, slabost mišića ili gubitak snage.
Pojedini simptomi zahtijevaju hitnu medicinsku procjenu.
„Poremećaji kontrole mokrenja ili stolice, utrnulost u predjelu prepona, naglo nastala slabost ekstremiteta, jaka bol nakon povrede, kao i bol praćen povišenom temperaturom ili neobjašnjivim gubitkom tjelesne težine zahtijevaju da se prvo isključe ozbiljna medicinska stanja“, upozorava Perović.
SVE VIŠE MLADIH SA PROBLEMIMA STARIJIH
Posljedice savremenog načina života sve su vidljivije i kod mlađih generacija.
„Sve češće imamo ljude od dvadeset ili trideset godina, pa čak i djecu, koji dolaze sa bolovima i stanjima nekada karakterističnim za mnogo stariju populaciju“, kaže Perović.
Korišćenje mobilnih telefona posebno opterećuje vratni dio kičme, dok dugotrajno sjedenje slabi mišiće trupa i doprinosi lošem držanju. Ipak, problem nije samo u sjedenju.
„Problem je što satima ostajemo u istom položaju. Ljudsko tijelo je stvoreno za kretanje i upravo je redovno mijenjanje položaja jedna od najboljih zaštita za kičmu“, ističe on.
KIROPRAKTIKA NIJE ZA SVAKOGA
Postoje stanja kod kojih kiropraktički tretman nije preporučljiv. Među njima su određeni prelomi, tumori kostiju, aktivne infekcije, teška osteoporoza, pojedina ozbiljna neurološka oboljenja i određeni vaskularni poremećaji, naročito u predjelu vrata.
Zbog toga bi svakom tretmanu trebalo da prethode razgovor sa pacijentom, klinički pregled i, kada je potrebno, analiza medicinske dokumentacije ili dodatna dijagnostika.
„Profesionalni pristup podrazumijeva da se ne tretira svako stanje, već da se prvo utvrdi da li je kiropraktika odgovarajuća metoda ili pacijenta treba uputiti drugom specijalisti“, objašnjava Perović.
TRI NAVIKE KOJE ČUVAJU KIČMU
Prva je redovna fizička aktivnost, koja ne mora podrazumijevati intenzivne treninge. Hodanje, vježbe za mišiće trupa i održavanje pokretljivosti mogu napraviti veliku razliku.
Druga je prekidanje dugotrajnog sjedenja.
„Preporučujem da se svakih 30 do 60 minuta ustane, napravi nekoliko koraka i uradi kratko istezanje. Takve male pauze značajno smanjuju opterećenje kičme“, kaže Perović.
Treća važna navika je da se pomoć ne traži tek kada bol postane hroničan.
„Mnogi se javljaju tek kada problem traje mjesecima ili godinama. Rani pregled i pravovremena intervencija često znače kraći oporavak, manje komplikacija i brži povratak svakodnevnim aktivnostima. Zdravlje kičme nije nešto o čemu treba razmišljati tek kada se pojavi bol. Ono se gradi svakodnevnim navikama“, zaključuje Perović.
