Slučaj glumca Dragana Mićanovića, koji nije održao pripremljeni govor na otvaranju Filmskog festivala Herceg Novi, otvorio je pitanje političkog uticaja na ovu manifestaciju, ali i njenog dugogodišnjeg programskog i institucionalnog urušavanja.
Filmski reditelj i nekadašnji selektor Festivala Sead Šabotić ocijenio je da Mićanovićev slučaj nije uzrok problema, već njegova najnovija i možda najvidljivija manifestacija.
„Filmska javnost u Crnoj Gori uglavnom ćuti. Ćuti pred nečim što je već godinama javna tajna našeg esnafa: Filmski festival Herceg Novi, nekada jedna od najvažnijih filmskih institucija ove zemlje, već duži niz godina je pacijent na aparatima“, naveo je Šabotić.
Mićanović je, prema navodima grupe građanskih aktivistkinja, odlučio da ne govori nakon pokušaja cenzure sadržaja njegovog obraćanja. Festival je, umjesto njega, otvorila ministarka kulture i medija Tamara Vujović.
Šabotić upozorava da bi, ukoliko se potvrdi da je sadržaj govora bio razlog zbog kojeg Mićanoviću nije omogućeno da otvori Festival, takav postupak predstavljao udar na profesionalni integritet umjetnika i dostojanstvo same manifestacije.
„Pravo umjetnika da sa pozornice kaže ono što misli nije pitanje političke efikasnosti njegovih riječi. To je pitanje njegove etike, estetike, profesionalnog integriteta i, konačno, elementarnog dostojanstva festivala koji ga je pozvao da tu pozornicu zauzme“, poručio je on.
Posebno grotesknom smatra mogućnost da su predstavnici Demokratske Crne Gore osjetili potrebu da od Mićanovića „odbrane“ Srbiju, predsjednika te države Aleksandra Vučića ili bilo koga drugog.
NIJE PROBLEM SAMO CENZURA
Ipak, prema njegovoj ocjeni, bilo bi pogrešno dugogodišnje probleme Festivala svesti isključivo na pitanje cenzure.
„Cenzura, ako se dogodila, nije dijagnoza. Ona je šlag na torti“, naveo je Šabotić.
Festival, kako ističe, godinama nema jasno definisanu umjetničku politiku, niti odgovor na pitanja kakav film želi da zastupa, koju publiku želi da stvara i zbog čega bi ozbiljni filmski autori, producenti, kritičari i selektori trebalo da dođu upravo u Herceg Novi.
Takva pitanja, smatra, ne mogu rješavati političke partije, ministarstva, lokalni činovnici i savjeti sastavljeni od državnih službenika koji se „sa manje ili više znanja razumiju u umjetnost“.
Savjet Festivala trebalo bi da štiti instituciju, obezbijedi uslove za njen rad i garantuje kontinuitet, dok bi umjetničku politiku morao da vodi umjetnički direktor sa jasnim mandatom, odgovornošću i vizijom. Festival bi, dodaje, morao da bude sopstveni producent, a ne dio cjelogodišnjeg programa Javne ustanove kulture Herceg fest.
„Nije dovoljno sjedjeti u savjetu nekog festivala da bi se razumjelo programiranje. Programiranje je profesija. Kao što je režija profesija, montaža profesija ili filmska kritika profesija“, naglasio je Šabotić.
On smatra da Herceg Novi ne treba da kopira Sarajevo Film Festival, već da identitet gradi na svom gradu, Boki Kotorskoj i Crnoj Gori. Festival bi trebalo da domaću kinematografiju, kulturu i prostor predstavi međunarodnim gostima, a domaćoj publici ponudi najbolje i najhrabrije iz savremenog filma.
„Identitet se ne pravi kopiranjem tuđeg festivala. Identitet nastaje kada postoji odgovor na jednostavno pitanje: zašto ovaj festival postoji baš ovdje?“, naveo je.
Šabotić ne izuzima od odgovornosti ni period tokom kojeg je učestvovao u kreiranju Festivala, navodeći da je otvoren za mogućnost da su neke njegove selektorske odluke bile pogrešne. Ipak, smatra da manifestaciju ne uništava jedan loš film ili jedna slaba godina, već gubitak ideje koja bi trebalo da povezuje sve njene odluke.
Upozorio je da slučaj Mićanovića ne smije postati povod za nekoliko dana medijske buke, poslije kojih će Festival ponovo biti zaboravljen do narednog avgusta.
„Ako želimo da Filmski festival Herceg Novi preživi, potrebno je mnogo više od utvrđivanja ko je pročitao jedan govor, kome je taj govor zasmetao i ko je odlučio da ga publika ne čuje“, poručio je Šabotić.
Smatra da je neophodno otvoriti pitanje modela upravljanja, umjetničke autonomije, kompetencija ljudi koji vode Festival, njegovog programskog identiteta i dugoročne strategije.
„Herceg Novi još uvijek ima festival koji vrijedi spasiti. Ali vrijeme u kojem možemo da se pretvaramo da je sa njim sve u redu polako ističe“, zaključio je.
NANIJETA ŠTETA I FESTIVALU I CRNOJ GORI
Grupa građanskih aktivistkinja i predstavnica nevladinih organizacija najoštrije je osudila, kako su navele, pokušaj cenzure Mićanovićevog govora i pritisak na umjetničku slobodu.
One smatraju da je postupanjem Ministarstva kulture i medija i lokalnih vlasti nanesena šteta Festivalu sa tradicijom dužom od tri decenije, ali i Crnoj Gori.
„Javno finansiranje kulturne institucije ne daje pravo vlastima da zloupotrebljavaju svoju moć i da unižavaju sadržaj i program festivala time što dopuštaju samo politički podoban govor na njegovom otvaranju“, navele su.
Ocijenile su da javne institucije treba da ohrabruju dijalog i različita mišljenja, dok Ministarstvo kulture i medija, prema njihovom stavu, sve češće djeluje kao instrument uskopartijskih interesa.
Kao posljedice takve politike navode uskraćivanje podrške autentičnim projektima, marginalizaciju nezavisnih stvaralaca, kontroverzne dodjele nacionalnih nagrada, targetiranje kritički orijentisanih medija i ograničavanje kritičke misli.
„Najočigledniji pokazatelj posrtanja jedne vlasti jeste trenutak kada ona počne da postavlja granice kulturi i umjetnicima“, poručile su.
Ocijenile su da je posebno poražavajuće što se ovakvi postupci dešavaju u Crnoj Gori koja se poziva na evropske vrijednosti i najavljuje skori ulazak u Evropsku uniju.
Od nadležnih zahtijevaju da javnosti saopšte ko je donio odluku da Mićanović ne izgovori pripremljeni govor i da li je ona potekla od Ministarstva kulture i medija, lokalne uprave, premijera ili Vlade.
Prema njihovim navodima, Mićanović je namjeravao da govori o porastu nasilja u Srbiji, napadima na studente i profesora Fakulteta dramskih umjetnosti, izostanku finansiranja filmske umjetnosti i „sistematskoj eliminaciji slobodnomisleće scene“.
„Uskraćivanje prava umjetniku da na otvaranju takvog festivala progovori o stanju u kojem se nalaze umjetnici u njegovoj državi besmisleno je i neprihvatljivo suprotstavljeno duhu tog kulturnog događaja“, navele su.
Pozvale su domaću kulturnu i umjetničku scenu da izrazi solidarnost sa Mićanovićem i pridruži se protestu zbog postupanja državnih institucija.
Reagovanje potpisuju građanske aktivistkinje Jovana Marović, Dina Bajramspahić i Paula Petričević, Daliborka Uljarević iz Centra za građansko obrazovanje, Tea Gorjanc Prelević iz Akcije za ljudska prava, Milena Popović Samardžić iz NVO Ipso Facto i Maja Raičević iz Centra za ženska prava.
