Zašto Kuća Pekića kao regionalni centar kulture?
Zato što se u demografskim kretanjima uzima u obzir sve, osim da je ljudskim bićima potrebna i kultura. Ako Šavnik ove godine nije primio ni jednog novog đaka, možda ćemo u „Kući Pekića“ shvatiti da neke razrede treba svi zajedno da ponovimo. I da, uz veličanstvenu Prirodu, postoji i predmet Društvo, iz kojeg nikako da dobijemo prelaznu ocjenu.
Zato što svaka kuća treba da ima otvorena vrata. Kao u jednoj priči o djetetu i putu: na njegovom crtežu put se širio u daljini, a sužavao se kako se približavao kući u prvom planu. Kada su ga pitali zašto je nacrtao tako, zar u stvarnosti nije drugačije, zar stvari koje su nam dalje u perspektivi ne postaju sve manje, odgovorilo je da je njegov put u daljini širok jer iz daljine treba da dođu gosti i gošće. Šavnik je pokazao da umije da dočeka sve koji dolaze.
Zato što se pokazalo da se u jednoj maloj tački susreću udaljene duži. Da se ljudi najbolje povežu kada su upućeni jedni na druge. Kao rijeke koje jedna drugoj daju zamah kada se, prelazeći preko stjenovitih korita i strmih padina, kroz planinske tjesnace i kanjone, preko slapova, bukova i vodopada najzad sretnu u nekoj mirnoj uvali.
Zato što su svi koji su učestvovali u programima koje je do sada organizovao neformalni Regionalni centar kulture u Šavniku odlazili iz varoši na ušću triju rijeka sa nekim novim nadahnućem i stvaralačkom energijom. Već postoje realizovani projekti koji su započeti baš u tom mjestu, daleko od razuzdane gomile i buke stvarnih i tobožnjih centara kulture.
Zato što bi Kuća Pekića, sa već izgrađenim kapacitetima, bila i svojevrsno utočište za one koji su proskribovani/e, progonjeni/e ili u nemilosti vlasti, a što bi korespondiralo sa iskustvom samog Borislava Pekića.
U svijetu ima 300 gradova koji imaju više stanovnika od Crne Gore. A ipak je ona za nas centar svijeta. Zašto onda ne bi i „Kuća Pekića“ u Šavniku mogla biti Regionalni centar kulture za Sjever, kao paradigmatičan primjer i za druga mala mjesta, ne samo u Crnoj Gori već i u prekograničnim regijama? Naročito onda kada se i naša geografija promijeni, kada i formalno budemo dio šire, evropske zajednice država i naroda.
Zato što u Šavniku uistinu dan možete da započnete dva puta, a da to nije Dan mrmota.
Zato što je Vojo Stanić tvrdio da je Šavnik najljepše mjesto na svijetu.
Piše: Prof. Andro Martinović, reditelj
