Kako modeli velikih jezičkih sistema preuzimaju sve više kognitivnih zadataka, istraživači upozoravaju da to „autsorsovanje“ mentalnog rada ima svoju cijenu.
Kada je istraživačica Natalija Kosmina tražila pripravnike, primijetila je da su motivaciona pisma koja je dobijala sumnjivo slična. Bila su duga, uglađena, a nakon uvoda često bi naglo prelazila na apstraktne i proizvoljne veze s njenim radom.
Bilo joj je jasno da kandidati koriste modele velikih jezičkih sistema (LLM), oblik vještačke inteligencije koji pokreće četbotove poput ChatGPT, Google Gemini i Claude, kako bi pisali ta pisma.
Istovremeno, tokom nastave na kampusu Instituta za tehnologiju u Masačusetsu (MIT), Kosmina, koja proučava interakciju između ljudi i računara, primijetila je da studenti lakše zaboravljaju gradivo nego prije nekoliko godina.
Odavno je poznato da alati koje koristimo mijenjaju način na koji razmišljamo. Pojavom interneta, zadaci koji su nekada zahtijevali dubinsko istraživanje mogli su se riješiti jednostavnim upitom u pretraživaču. Kako je upotreba pretraživača rasla, istraživanja su pokazala da smo sve manje skloni pamćenju detalja – fenomen poznat kao „Google efekat“. Neki, međutim, tvrde da internet služi i kao spoljašnji sistem memorije koji oslobađa naš mozak za druge zadatke.
Sada raste zabrinutost da bi, kako sve više razmišljanja prepuštamo LLM-ovima i drugim oblicima AI, posljedice po pamćenje i sposobnost rješavanja problema mogle biti još ozbiljnije. Alati vještačke inteligencije mogu pisati uvjerljivu poeziju, davati finansijske savjete i pružati osjećaj društva. Studenti sve češće prepuštaju i sopstvene zadatke AI alatima.
Istraživanja su već pokazala da su mladi posebno ranjivi na negativne efekte koje upotreba AI može imati na ključne kognitivne vještine poput kritičkog mišljenja. Kosmina je, međutim, željela da ide korak dalje i detaljnije ispita te efekte.
SMANJENJE MENTALNOG NAPORA USPAVLJUJE MOZAK
Ona i njene kolege iz MIT Media Laba okupili su 54 studenta koji su pisali kratke eseje i podijelili ih u tri grupe. Jedna je koristila ChatGPT, druga je koristila Google pretragu (bez AI sažetaka), dok treća nije koristila tehnologiju. Tokom rada mjerena je moždana aktivnost svakog studenta.
Teme eseja bile su namjerno otvorene, tako da nije bilo potrebe za istraživanjem – obuhvatale su pitanja o lojalnosti, sreći ili svakodnevnim životnim izborima.
Rezultati još nijesu objavljeni u naučnom časopisu, ali su, prema Kosmini, bili vrlo upečatljivi. Kod studenata koji su koristili sopstveno razmišljanje mozak je bio „u punoj aktivnosti“, sa široko rasprostranjenom aktivnošću u različitim regijama. Grupa koja je koristila pretraživač i dalje je pokazivala snažnu aktivnost u vizuelnim centrima, dok je kod grupe koja je koristila ChatGPT zabilježeno znatno manje moždane aktivnosti – smanjene i do 55%.
„Mozak nije ‘zaspao’, ali je bilo mnogo manje aktivacije u zonama zaduženim za kreativnost i obradu informacija“, navodi Kosmina.
ChatGPT je uticao i na pamćenje. Nakon predaje eseja, učesnici iz AI grupe nijesu mogli da citiraju sopstvene radove, a neki su imali osjećaj da ti radovi nijesu „njihovi“. Druga istraživanja takođe pokazuju da ljudi slabije zadržavaju i prisjećaju se informacija kada koriste AI alate poput ChatGPT-a.
Iako su rezultati još u procesu stručne provjere, oni su u skladu sa drugim studijama. Jedno istraživanje sa Univerziteta Pensilvanija sugeriše da neki korisnici razvijaju ono što se naziva „kognitivna predaja“ – sklonost da bez mnogo preispitivanja prihvate odgovore AI i čak potisnu sopstvenu intuiciju.
RIZIK OD GUBITKA KREATIVNOSTI
Slični efekti primijećeni su i van svijeta AI četbotova – čak i u situacijama od životnog značaja. Jedno međunarodno istraživanje pokazalo je da su medicinski radnici, nakon tromjesečne upotrebe AI alata za otkrivanje raka debelog crijeva, kasnije bili lošiji u prepoznavanju tumora bez njegove pomoći.
Prepuštanje posla AI nosi i rizik gubitka kreativnosti, upozorava Kosmina. Eseji koje su studenti pisali uz pomoć ChatGPT-a bili su vrlo slični i ocijenjeni kao „bez duše“, bez originalnosti i dubine. „Jedan nastavnik je pitao da li studenti sjede jedni pored drugih, jer su radovi bili toliko slični“, navodi ona.
Dok ove studije pokazuju kratkoročne efekte, dugoročne posljedice su još nejasne. Ipak, jedno naknadno testiranje daje nagovještaj: četiri mjeseca kasnije, studenti koji su ranije koristili ChatGPT, a potom pisali bez njega, pokazali su slabiju neuronsku povezanost u odnosu na one koji su radili obrnuto.
AI KORISNA AKO JOJ ZATRAŽIMO DA KRITIKUJE NAŠE IDEJE
Računarska neuronaučnica Vivijen Ming smatra da LLM-ovi mogu biti korisni, ali samo ako ih ne koristimo kao zamjenu za razmišljanje. Problem je, kaže, što većina ljudi upravo to radi.
Prije skoro dvije decenije, Ming je predvidjela da bi prekomjerna upotreba navigacionih aplikacija mogla povećati učestalost demencije.
Kako upotreba AI alata raste, ključno je koristiti ih na način koji nam koristi, a ne šteti. Ming predlaže koncept „hibridne inteligencije“, u kojoj ljudi i mašine zajedno rješavaju složene zadatke – ali tako što prvo razmišljamo sami, a tek onda koristimo AI kao izazov i korektiv.
Kosmina se slaže i preporučuje da se gradivo prvo uči bez AI alata, kako bi se izgradila osnova, a tek potom koriste LLM-ovi. Ming savjetuje i tzv. „nemesis prompt“ – tehniku u kojoj se AI-u zadaje da kritikuje naše ideje i objasni zašto nijesu dobre, čime nas primorava da ih branimo i unaprijedimo.
Drugi pristup je stvaranje „produktivnog trenja“, tako što AI ne daje odgovore, već postavlja pitanja i pruža kontekst. U testiranjima se pokazalo da to povećava angažovanost korisnika.
