“Ne osjećam strah, jer smo se, samim tim što sam odabrao da se bavim ovim pozivom, odlučili da nema straha. Ali jesam oprezan, pazim malo bolje kada mi neko prilazi”.
Ovako ekološki aktivista iz Boke Miloš Gezović opisuje život poslije prijetnji od osobe koja je u policiji zavedena kao pripadnik kavačkog kriminalnog klana, a koje je dobio dok je u maju fotografisao devastaciju jedne od padina brda Vrmac, u Kavču.
“Prijetnje su sastavni dio posla kojim sam odlučio da se bavim. Nema straha, ali ima neprijatnosti. Moja familija, rodbina i prijatelji se osjećaju jako uznemireno”, rekao je Gezović za portal Rmedia.
Gezović se ekološkim aktivizmom bavi dvije godine. Kaže da je razlog lično uvjerenje da je životna sredina zanemarena tema i da promjena, ako će je biti, mora krenuti od sopstvenog dvorišta.
“Vrmac je po svim planovima trebalo da bude park prirode. To je dio buduće mreže Natura 2000, koju moramo usvojiti zbog pristupanja EU”, objašnjava Gezović.
U maju je obilazio granice budućeg zaštićenog područja, koje je utvrdila nadležna agencija. Prateći mapu, naišao je na lokaciju iznad puta kroz Kavač na kojoj je padina Vrmca ogoljena, što je vidljivo i sa bulevara Tivat – Budva: “Da se ne lažemo, to svi vide. I turisti, i sudije, i policajci, i inspektori”.
“ZNAŠ LI ĐE SI, ZNAŠ LI ŠTO ĆE TI SE DESITI”?
Dok je to dokumentovao, prišao mu je muškarac koji ga je, kako kaže, pitao zna li gdje se nalazi i šta mu se može desiti.
“Naišao je čovjek, onako dosta neprijateljski, sa čudnim pitanjima – šta ti to radiš, znaš li đe si, znaš li što će ti desiti. To je kod mene izazvalo prirodnu reakciju u smislu – ne zanimaš me, imam svoje građansko pravo da boravim na ulici jer radim svoj posao. Pružio sam mu otpor u smislu ne bojim te se, ne znam zašto tako komuniciraš sa mnom, ja radim svoj posao. On je tu stao, nikakav fizički kontakt nijesmo imali, bio je dosta blizu meni, ali sam ga izbjegavao i pokazivao mu da me nije strah”, priča Gezović.
Prema njegovim riječima, nije smatrao da radi nešta pogrešno, a ta osoba mu nije objasnila zašto tako reaguje.
“Pitao sam ga zašto ja tebi smetam. Kaže parkiran si na privatnoj površini, na šta sam ja odgovorio da ću pomjeriti auto na put. Prijetnje su sastavni dio ovog poziva, nonstop neko prijeti nešto jer se bavimo pitanjima koja narušavaju lične interese, zbog kojih se i devastira priroda. Nijesam prijavio tada, ali kada su ti ljudi išli kod nekih mojih poznanika, postrojavali firmu, prijetili, zahtijevali brisanje fotografija onda sam pošao da prijavim. Ja sam odmah došao kod njih, odradio ono što je njima zbog njihove bezbjednosti važno i prijavio”, kaže Gezović.
On je prijatno iznenađen profesionalnim djelovanjem policije, koja je identifikovala počinioca vrlo brzo. To nije slučaj sa tužilaštvom koje je već mjesec dana nema nikakve reakcije.
Dodaje da ne vjeruje institucijama stoprocentno, ali da je odluku da prijavi smatrao jedinom ispravnom: “Vidimo zadnjih godina da su te strukture upletene u sve moguće pore politike, tužilaštva i sudstva.”
“Ovo je sada test za tužilaštvo i policiju. Građani treba da se osjećaju bezbjedno u svojim pravima, ili da stvarno treba da se bojimo i da ćutimo”, kaže Gezović.
VRMAC POSTAJE DIO MREŽE NATURA 2000
Inicijativa da Vrmac postane park prirode pokrenuta je prije pet godina, kada su opštine Kotor i Tivat zajednički krenule u taj proces. Prema Gezovićevim riječima, priča je stala kada su pojedinci shvatili da na tom području neće moći da grade “megalomanske projekte”, a usprotivili su se i lovci. Gradonačelnici su, kaže, onda tu temu “stavili u fioku”.
Problem dodatno komplikuje to što je teritorija predviđena predlogom zaštićenog područja zahvatila i pojedine kuće, za šta, ocjenjuje Gezović, nema nikakve potrebe.
“Vjerujem i obećavam da ćemo dati maksimum da Vrmac bude zaštićeno područje. EU traži da se rigorozno poštuju pravila zaštićenih područja koja su dio Natura 2000, i to vidimo kao svjetlo na kraju tunela”, kaže Gezović.
Osim Vrmca, Gezović naglašava da ima niz lokacija koje su ekološke crne tačke.
Jedna od rijetkih uspješnih akcija bila je sanacija ilegalnih deponija u Grblju, do koje je došlo tek nakon što je pristup deponijama fizički blokiran.
CRNE TAČKE: ILEGALNA DEPONIJA U CENTRU TIVTA, KAMENOLOM, SOLILA, KRUZERI…
Sljedeći cilj je ilegalna deponija “Montepranco”, preko puta Aerodroma Tivat, koja je, prema njegovim riječima, nastala 2022. godine, otkako je na čelu Komunalnog Tivat novi direktor. Zbog spora oko zajedničkog korišćenja pretovarne stanice Lovanja sa Komunalnim Kotor on je odlučio da u širem centru Tivta formira ilegalnu deponiju.
“Procjena je da bi trebalo uložiti 1,2 miliona eura da se to sanira. Obećano nam je da će biti sanirano, još se ništa nije desilo. Stekli su se uslovi da se pokrene krivična prijava, jer smo dobili nalaze ekološke inspekcije”, kaže Gezović, dodajući da se nada da do toga neće morati doći.
Sljedeća tačka je Solila, park prirode i rezervat ptica u kojem se, prema njegovim riječima, osjeća prisustvo kanalizacije zbog lošeg sistema za otpadne vode. Paradoks je, ističe, da se 10 do 15 odsto vode za Tivat, koja dolazi sa izvorišta Boljesestre, koristi za navodnjavanje golf terena na Luštici, dok ljeti Gradiošnica i Grbalj imaju restrikcije pijaće vode. A Boljesestre je jedno od 150 najvažnijih izvorišta na svijetu, čiji je kvalitet vode, kako kaže Gezović, bolji od flaširane.
“Zašto? Zato što kvalitet vode iz sistema za prečišćavanje otpadnih voda nije dobar, pa završava u moru. Kako je društveno odgovorno da se ogromna količina najbolje vode koristi za navodnjavanje golf terena, a vode kao uslova za život nema”, pita se Gezović.
Posebno upozorava na kamenolom u Lješevićima. Po ekološkim standardima, kako je i direktor Agencije za zaštitu životne sredine rekao, kamenolom ne može dobiti ekološku saglasnost ako je blizu puta i vidljiv turistima, a UNESCO strogo preporučuje da u zalivu kamenolomi ne postoje. Boka ih, ipak, ima šest.
“Ministar energetike Šahmanović javno na sjednicama Nacionalne komisije za UNESCO, kojima predsjedava premijer, otvoreno brani kamenolome i sistemski im pomaže”, tvrdi Gezović.
Uprkos otporu lokalne zajednice, kamenolom je, kaže, dobio koncesiju koja, prema uslovima, ne dozvoljava rad bez odobrenja UNESCO-a. Mještani koji stražare su, kako navodi, prije deset dana identifikovali minere koji buše rupe za miniranje, uprkos zvaničnim tvrdnjama da se vrši samo sanacija postojećeg materijala.
“Sve se to radi za benefite jedne kompanije, na štetu lokalne zajednice koja broji preko 20 sela, sa preko 400 djece koja idu u školu pored kamenoloma”, kaže Gezović.
Na spiskU je i broj kruzera u Bokokotorskom zalivu.
“Mi smo jedina zemlja koja povećava broj kruzera, dok ih sve ostale smanjuju”, zaključuje Gezović.
