Prekomjerna gradnja, zauzimanje obale i gotovo potpuni nestanak plaža i slobodnog prilaza moru razorili su turističku ponudu Krašića. Zoran Đukanović, vlasnik jednog od preostala četiri restorana u ovom tivatskom naselju kaže da je u njegovom restoranu prošle godine bilo je oko 40 odsto manje gostiju nego godinu ranije, dok ove sezone bilježi dodatni pad od približno 60 odsto.
„Krašići nijesu u problemu, Krašići su uništeni“, kazao je Đukanović za CIN-CG i portal Rmedia.
Duž pojedinih djelova obale izgrađene su velike kuće i zgrade čije terase dopiru do mora. Prostori koji su mogli biti uređeni kao plaže ili šetalište zauzeti su objektima, “privatnim” pontama, terasama i ogradama. Na nekim mjestima obala je pregrađena, pa njome više nije moguće ni proći.
Iako su nadležni ranije uklanjali pojedine ograde, one su ponovo postavljane. Stanje na terenu ostavlja utisak da je obala praktično oduzeta građanima i državi, odnosno da crnogorske institucije u Krašićima ne postoje.
MORE MI JE NA DESET METARA, A NEMAM GDJE DA SE KUPAM
Đukanović kaže da je u Krašiće prvi put došao iz Holandije 2011. godine, kada na prostoru oko njegovog restorana gotovo da nije bilo kuća.
„To je bilo prazno. Nije bilo nijedne kuće ovdje. Ovo što su napravili je katastrofa. Nema više plaža nigdje, nema prilaza moru. I ako negdje siđeš na obalu, izgradili su ponte i kuće, postavili ograde i nema prolaza“, navodi on.
Iako se njegov restoran nalazi na svega desetak metara od mora, kaže da danas ne zna gdje bi mogao da se okupa.
„Šut je svuda, sve su pobacali u more. Kamenje je na sve strane, ništa nijesu poravnali. Ne možeš da ideš. Tamo su sve zatvorili. Kada ideš ovom ulicom, kao da si u tunelu. Ranije si sa desne strane mogao da vidiš more, a sada ga ne vidiš“, opisuje Đukanović.
Problem je, kako tvrdi, posebno vidljiv na pontama na kojima su postavljene ležaljke, zbog čega je prolazak uz obalu dodatno otežan ili potpuno onemogućen.
GOSTI VIŠE NEMAJU RAZLOG DA DOLAZE
Krašiće su nekada posjećivali brojni domaći i strani turisti, među kojima su bili gosti iz Francuske, Velike Britanije i Njemačke. Đukanović tvrdi da je ovo prva godina tokom koje u maju i junu nije imao goste koji su mu se ranije redovno vraćali.
„Neće više da dođu. Pitaju me: ‘Šta da tražimo u Krašićima? Nemamo gdje da se okupamo.’ I to je tačno“, kaže on.
Prije nešto više od pet godina, podsjeća Đukanović, Krašići su tokom sezone bili puni, a ulicama se u večernjim satima teško prolazilo zbog velikog broja turista.
„Bilo je gostiju, ljudi su šetali, bilo je restorana, bilo je svega. Sada nema ništa. Ljudi neće da dolaze jer nemaju gdje da dođu, nemaju gdje da se okupaju“, navodi on.
Prema njegovim riječima, u Krašićima su ranije radili brojni restorani, dok su danas ostala svega četiri.
„U mom restoranu je prošle godine bilo 40 odsto manje gostiju nego pretprošle. Ove godine, mislim da ih je 60 odsto manje nego prošle. Krašići polako umiru“, upozorava Đukanović.
PLAŽU I SUNCE ZAMIJENILA PRAZNA ZGRADA
Posebno ukazuje na objekat izgrađen neposredno ispod njegove terase, na mjestu gdje je ranije bila plaža pogodna i za starije ljude, jer su joj mogli lako prići.
Đukanović tvrdi da Opština Tivat prvobitno nije odobrila gradnju tog objekta, ali da je investitor, prema njegovim saznanjima, dozvolu naknadno dobio u Podgorici.
„Tu je bila plaža. Starijim ljudima je odgovarala jer su lako mogli da siđu. Bilo je i sunca, a sada ga nema jer je podignuta zgrada. Objekat već dvije godine stoji prazan. Dovode kupce da ga kupe i preprodaju. Gdje će ljudi da se kupaju?“, pita Đukanović.
Kaže da je terasu restorana napravio upravo zbog pogleda na Bokokotorski zaliv, ali je taj pogled u međuvremenu zaklonjen.
„Kada pročitate komentare mojih gostiju, svi kažu: ‘Šteta. Mnogo lijepo mjesto, mnogo dobar restoran, ali uništen pogled.’ Ko će još da dođe i sjedne tu, a ne vidi more? Niko“, kaže on.
OBALU SU UNIŠTILI ZGRADAMA KOJE SU OSTALE PRAZNE
Đukanović smatra da problem nije ograničen samo na Krašiće, već da je nekontrolisana gradnja ugrozila veliki dio crnogorske obale.
„Nijesu samo Krašići postali ovakvi. Cijelu obalu Crne Gore su uništili. Crna Gora je moja, moji su iz Nikšića i ja volim Crnu Goru. Ovo je najljepši zaliv na svijetu, a oni su ga uništili“, kazao je.
Đukanović je 35 godina živio u Holandiji, gdje je, kako kaže, imao kompaniju sa hiljadu zaposlenih. Nakon odlaska u penziju prodao je firmu i preselio se u Crnu Goru, gdje je otvorio restoran.
„Restoran sam otvorio da bih uživao, a onda je svake godine bilo sve manje gostiju. Uništili su more i obalu ovakvim zgradama koje su ostale prazne i čekaju kupca, samo da bi neko uzeo novac“, navodi on.
Odgovornost za takvo stanje vidi u institucijama koje su dozvolile da se neposredno uz more podižu veliki objekti, zauzimaju plaže i ograničava pristup obali.
„Svaka čast Vladi Crne Gore, neću da pričam o njima. Ali kada puste da se ovako gradi na obali, ja bih ih odmah smijenio“, zaključio je Đukanović.
