Ponovno pokretanje ideje o snabdijevanju Bokokotorskog zaliva vodom iz Bilećkog jezera više djeluje kao pokušaj prebacivanja odgovornosti nego kao ozbiljno i pravovremeno rješenje, ocijenio je doskorašnji predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Zoran Lakušić.
On je poručio da Crna Gora već ima Regionalni vodovod, izvorište „Bolje sestre“ i izgrađeni sistem čija je osnovna namjena stabilno snabdijevanje cijelog primorja, posebno tokom ljetnjih mjeseci, kada lokalna izvorišta zaslanjuju, njihova izdašnost opada, a potrošnja vode naglo raste.
„Regionalni vodovod nije rezervno rješenje. On je glavni i strateški oslonac vodosnabdijevanja Crnogorskog primorja. Bilećko jezero ne može biti zamjena za sistem koji Crna Gora već ima i koji mora dalje razvijati, štititi i jačati“, saopštio je Lakušić.
NOVI CJEVOVOD POVEĆAVA KAPACITET PREMA BOKI NA 750 LITARA U SEKUNDI
Lakušić je ukazao na poseban značaj novog cjevovoda prema Boki, kojim bi transportni kapacitet trebalo da bude povećan sa približno 330 na oko 750 litara vode u sekundi.
Taj kapacitet, kako je naglasio, mora biti stavljen u punu funkciju i iskorišćen kako bi se obezbijedilo sigurnije snabdijevanje Kotora, Tivta i Herceg Novog.
Prema njegovim riječima, među prioritetima treba da budu i izgradnja postrojenja za prečišćavanje vode kapaciteta 500 litara u sekundi, sanacija korita Morače, zaštita izvorišta „Bolje sestre“, obnova podmorskog cjevovoda Prčanj–Dobrota i temeljna rekonstrukcija kotorske vodovodne mreže.
„Zato je neozbiljno Bilećko jezero predstavljati kao spas za Boku, dok se istovremeno zanemaruju kapaciteti i projekti koji već postoje u Crnoj Gori“, naveo je Lakušić.
POSTROJENJE ZA PREČIŠĆAVANJE KAO REZERVA U KRITIČNIM PERIODIMA
Lakušić je podsjetio da Regionalni vodovod preduzima alternativne mjere zbog posljedica višegodišnje devastacije korita Morače i ugrožavanja izvorišta „Bolje sestre“.
Kako je kazao, nelegalna i nekontrolisana eksploatacija šljunka narušila je riječno korito i podzemne vodne tokove od kojih zavisi izdašnost izvorišta.
Zbog toga se, uz sanaciju korita Morače i zaštitu „Boljih sestara“, radi na obezbjeđivanju dodatnog izvora vode za kritične situacije. Jedna od ključnih mjera jeste prečišćavanje jezerske vode, koja bi služila kao sigurnosna rezerva u periodima ekstremne suše, smanjene izdašnosti izvorišta ili rekordne potrošnje.
Lakušić navodi da se intenzivno radi na projektu postrojenja za prečišćavanje vode kapaciteta 500 litara u sekundi.
„Njegovom izgradnjom Regionalni vodovod dobio bi snažan dodatni oslonac, kojim bi se značajno povećala sigurnost snabdijevanja i obezbijedile dovoljne količine zdravstveno ispravne vode za Crnogorsko primorje i u najkritičnijim uslovima“, istakao je on.
Prema njegovoj ocjeni, razvojni koncept Regionalnog vodovoda obuhvata oporavak i trajnu zaštitu izvorišta „Bolje sestre“, sanaciju korita Morače, razvoj dodatnih izvora, izgradnju novih postrojenja za prečišćavanje i povećanje transportnih kapaciteta prema primorskim opštinama.
PODMORSKI CJEVOVOD VAN FUNKCIJE GOTOVO SEDAM GODINA
Govoreći o aktuelnoj krizi u Kotoru, Lakušić je ocijenio da problem vodosnabdijevanja te opštine nije nastao danas, već da je riječ o višedecenijskom problemu čije su rješavanje odlagale različite lokalne vlasti, rukovodstva Vodovoda i nadležne institucije.
„Odavno se zna za zaslanjivanje lokalnih izvorišta, dotrajalu mrežu, ogromne gubitke, nedostatak rezervoara i nedovoljnu povezanost pojedinih djelova sistema, ali sveobuhvatna rekonstrukcija nije sprovedena“, naveo je Lakušić.
Kao posebno upečatljiv primjer izdvojio je podmorski cjevovod Prčanj–Dobrota, koji je van funkcije od 2019. godine.
Tim pravcem je, kako je objasnio, voda sa prčanjske strane, koja se snabdijeva iz Regionalnog vodovoda, usmjeravana prema Dobroti. Prekidom cjevovoda potpuno je onemogućena isporuka vode tim pravcem, a ta infrastruktura nije obnovljena ni nakon gotovo sedam godina.
„Nijedno novo izvorište neće riješiti problem ako lokalna mreža nije sposobna da prihvati, akumulira i ravnomjerno rasporedi vodu koja joj je već dovedena. Problem nije samo u količini vode, već i u višedecenijskom neulaganju u lokalni sistem“, upozorio je Lakušić.
BILEĆKO JEZERO MOŽE BITI SAMO DUGOROČNA REZERVA
Lakušić je podsjetio da je Bilećko jezero prekogranični vodni resurs, čije bi korišćenje zahtijevalo međudržavne sporazume, složene tehničke, ekološke i ekonomske studije, postrojenja za preradu vode, kilometre novih cjevovoda, pumpne stanice i velika finansijska ulaganja.
Zbog toga smatra da Bilećko jezero može biti razmatrano jedino kao moguća dugoročna rezerva, ali ne i kao zamjena za Regionalni vodovod.
„Osnov vodosnabdijevanja Bokokotorskog zaliva i cijelog Crnogorskog primorja moraju ostati Regionalni vodovod i izvorište ‘Bolje sestre’, uz dodatne izvore koji će se aktivirati u kritičnim situacijama“, poručio je Lakušić.
Odgovornost za sadašnje stanje, prema njegovoj ocjeni, ne pripada samo aktuelnoj vlasti, već svima koji su decenijama znali za probleme, a nijesu preduzeli neophodne mjere.
„Međutim, sadašnja vlast ima obavezu da tu praksu prekine“, zaključio je Lakušić.
