Kina snažno brani ekonomski model koji daje prednost industrijskoj proizvodnji i izvozu u odnosu na domaću potrošnju, pokazujući da pred predstojeće trgovinske pregovore sa Sjedinjenim Američkim Državama i Evropskom unijom nije spremna na velike ustupke.
Predsjednici Kine i SAD, Si Đinping i Donald Tramp, planiraju nove sastanke tokom ove godine, dok je Brisel Pekingu ostavio rok do oktobra da ponudi rješenja za trgovinske sporove. Zabrinutost Zapada dodatno je pojačana kineskim trgovinskim suficitom, koji je premašio bilion dolara.
Kako piše The Business Standard, prenoseći Reutersovu analizu, posljednje poruke iz Pekinga pokazuju da Kina želi da ublaži trgovinske sukobe, ali bez značajnije promjene svog ekonomskog kursa.
ZAPAD UPOZORAVA NA PREKOMJERNU PROIZVODNJU
Sjedinjene Države i Evropska unija tvrde da kineska politika, zasnovana na državnoj podršci industriji, stvara prekomjerne proizvodne kapacitete i omogućava kompanijama iz te zemlje da robu po veoma konkurentnim cijenama plasiraju na svjetsko tržište.
Zapadne zemlje optužuju Peking da prednost daje proizvođačima u odnosu na domaćinstva, čime se jeftina kineska roba usmjerava prema stranim tržištima i ugrožava industrija u drugim državama.
Kina odbacuje takve tvrdnje. Njeno Ministarstvo trgovine optužilo je Zapad za protekcionizam i ocijenilo da su navodi o prekomjernim industrijskim kapacitetima zasnovani na pogrešnoj logici i političkim motivima.
Najnoviji sastanak rukovodstva Komunističke partije Kine takođe je ukazao na nastavak postojeće politike. Umjesto velikih mjera za podsticanje potrošnje i strukturnih reformi koje traže trgovinski partneri, najavljena je ciljana podrška pojedinim djelovima ekonomije.
PEKING POSTAVLJA GRANICU ZA MOGUĆE USTUPKE
Ekonomista Economist Intelligence Unita Sju Tjenčen ocijenio je da poruke iz Pekinga predstavljaju pokušaj da trgovinski partneri bolje razumiju kineski model, ali istovremeno i jasno određivanje granice preko koje Kina neće ići.
Peking posebno odbacuje mogućnost uvođenja diskriminatornih mjera protiv kineskih kompanija i proizvoda.
Kineski premijer Li Ćijang nedavno je upozorenja o mogućem novom „kineskom šoku“ za zapadne industrije pokušao da predstavi kao novu priliku za svjetsku ekonomiju.
Međutim, profesor trgovinske politike na Univerzitetu Kornel i nekadašnji direktor Međunarodnog monetarnog fonda za Kinu Esvar Prasad smatra da takva poruka nailazi na sve slabiji prijem u zemljama koje su izložene snažnom rastu kineskog izvoza.
Slaba domaća potražnja i veliko oslanjanje na izvoz, prema njegovoj ocjeni, otežavaju Pekingu da kineske proizvode predstavi isključivo kao korist za potrošače širom svijeta.
EU DNEVNO BILJEŽILA DEFICIT OD MILIJARDU DOLARA
Sjedinjene Države su prošle godine pokušale da povećaju pritisak na Kinu carinama većim od 100 odsto. Peking je, međutim, iskoristio dominantnu poziciju u proizvodnji rijetkih minerala, neophodnih za veliki broj industrijskih grana, kako bi ojačao svoju pregovaračku poziciju.
Evropska unija, čiji je trgovinski deficit sa Kinom prošle godine u prosjeku iznosio oko milijardu dolara dnevno, sada razvija sopstvene industrijske mjere i pravila javnih nabavki kako bi zaštitila unutrašnje tržište.
Njemački kancelar Fridrih Merc kritikovao je Peking i zbog održavanja potcijenjene vrijednosti kineske valute, što dodatno povećava konkurentnost izvoza.
Ekonomistkinja Natixisa Alisija Garsija-Erero ocijenila je da je iskustvo iz carinskog sukoba sa SAD Kini ponudilo model koji sada primjenjuje i prema Evropi – kontrolisani dijalog kojim Peking kupuje vrijeme, bez suštinskih ustupaka.
PROMJENE PRIZNAJU, ALI IH SPROVODE SPORO
Kineske vlasti su ove godine usporile ulaganja, uglavnom strožom kontrolom troškova lokalnih vlasti, koji se smatraju jednim od uzroka prekomjernih kapaciteta u industriji i infrastrukturi.
Zvaničnici priznaju da postoji neravnoteža između ponude i potražnje i obećavaju da će zaustaviti deflatorne ratove cijenama među proizvođačima, koji se bore za tržišni udio nauštrb profita.
Ipak, najave povećanja domaće potrošnje za sada nijesu praćene sveobuhvatnim strukturnim reformama.
Zbog toga bi predstojeći razgovori sa SAD i EU mogli pokazati da li je Peking spreman na konkretne promjene ili će pokušati da trgovinske sporove drži pod kontrolom, ne odustajući od industrijskog i izvoznog modela koji smatra osnovom svog ekonomskog uspona.
