Slabljenje američke globalne dominacije ne mora nužno voditi u potpuni međunarodni haos, ali novi multipolarni svijet zahtijeva pravila koja bi ograničila preventivne ratove, aneksije, sukobe preko posrednika i nekontrolisanu prodaju oružja.
To je osnovna teza profesora prava sa Univerziteta Jejl Aslı Bali i Samuela Moyna, koji u autorskom tekstu za Guardian analiziraju šta bi moglo da zamijeni međunarodni poredak predvođen Sjedinjenim Američkim Državama.
Autori polaze od tvrdnje da američka moć opada, a sa njom i poredak poznat kao Pax Americana. Ipak, smatraju da odgovor na tu promjenu ne treba tražiti u pokušaju obnavljanja sistema koji je postojao poslije Drugog svjetskog rata i naročito nakon završetka Hladnog rata.
Takozvani međunarodni poredak zasnovan na pravilima, tvrde oni, nikada nije jednako primjenjivao pravila na sve države. Dok su zapadne sile govorile o međunarodnom pravu i multilateralizmu, istovremeno su podržavale ratove i intervencije koji su bili u skladu sa njihovim interesima.
Takav poredak nikada nije uživao isto povjerenje u zemljama globalnog juga kao u Evropi i Sjevernoj Americi.
MULTIPOLARNI SVIJET VEĆ JE STVARNOST
Uspon Kine, povratak Rusije kao agresivne vojne sile, jačanje Indije i regionalnih sila, kao i sve veća samostalnost država globalnog juga, pokazuju da nijedna zemlja više ne može sama određivati pravila međunarodnog sistema.
Autori smatraju da pokušaji da se obnovi nekadašnja američka dominacija nijesu samo nepoželjni već i nerealni. Umjesto žaljenja za starim poretkom, trebalo bi graditi pravila prilagođena svijetu u kojem postoji više suprotstavljenih centara moći.
Takav svijet može postati opasniji ako velike sile počnu da dijele regione na interesne sfere, podržavaju svoje saveznike bez obzira na njihove postupke i preventivne ratove predstavljaju kao legitimnu odbranu.
Međutim, multipolarnost može otvoriti i prostor za poredak zasnovan na uzajamnom ograničavanju. Ako nijedna sila nema dovoljno moći da sama nameće pravila drugima, sve mogu imati interes da prihvate minimum zajedničkih ograničenja.
ČETIRI PRINCIPA NOVOG PORETKA
Bali i Moyn predlažu četiri osnovna principa na kojima bi mogao biti zasnovan stabilniji međunarodni sistem.
Prvi je strože ograničavanje prava na samoodbranu iz člana 51 Povelje Ujedinjenih nacija. Samoodbrana, smatraju, ne smije biti korišćena kao opravdanje za napad zbog pretpostavljene buduće prijetnje.
Razlika između odbrane od neposrednog napada i preventivnog rata mora ostati jasna. U suprotnom, svaki sukob može biti predstavljen kao bezbjednosna nužnost, a svaka velika sila može sebi dati pravo da napadne prva.
Drugi princip je zabrana sticanja teritorije silom, uključujući prikrivenu aneksiju ostvarenu okupacijom, naseljavanjem, promjenom demografske strukture ili stvaranjem nepovratnog stanja na terenu.
To pitanje neposredno se odnosi na rat Rusije protiv Ukrajine, ali i na izraelsko-palestinski sukob i pokušaje velikih sila da slabijim državama ospore teritorijalni integritet.
Treći princip je uzdržavanje velikih i regionalnih sila od pokretanja, podsticanja i produžavanja posredničkih ratova. Autori prave razliku između pomoći državi koja se brani od agresije i korišćenja lokalnog sukoba da bi se oslabio geopolitički protivnik.
Četvrti princip odnosi se na obustavljanje vojne pomoći i prodaje oružja kada je jasno da bi ono moglo biti korišćeno za agresiju, napade na civile ili masovne zločine.
PRAVILA MORAJU VAŽITI I ZA SAVEZNIKE
Ključ budućeg poretka, prema ovoj analizi, nije u tome da se sve države slože oko istih vrijednosti, ideologije ili političkog sistema. Dovoljno bi bilo da prihvate ograničen broj pravila koja će jednako važiti za njih, njihove protivnike i saveznike.
Takav princip ne znači izjednačavanje agresora i žrtve niti ravnodušnost prema ratnim zločinima. On znači da države ne mogu zahtijevati poštovanje međunarodnog prava od protivnika, a zatim ga ignorisati kada ga krše njihovi saveznici.
Globalni rat protiv terorizma, ruska agresija na Ukrajinu, rat u Gazi i američko-izraelski rat protiv Irana pokazali su cijenu sistema u kojem se pravila primjenjuju selektivno.
Autori ukazuju i na ogroman uticaj trgovine oružjem. Svjetski vojni izdaci dostigli su gotovo 2,9 biliona dolara u 2025. godini. Sjedinjene Države činile su 42 odsto globalnog izvoza oružja od 2021. do 2025, dok je pet stalnih članica
Savjeta bezbjednosti UN zajedno kontrolisalo gotovo 68 odsto tog tržišta.
Budući međunarodni poredak, zaključuju autori u tekstu objavljenom u Guardianu, morao bi počivati na jednostavnom pravilu: nijedna država nije sigurnija u svijetu u kojem sila nema ograničenja, jer svaki izuzetak koji jedna velika sila napravi za sebe kasnije može iskoristiti i njen protivnik.
