Više od polovine testiranih muškaraca sa Cetinja potiče od predaka koji su na ovo područje dolazili sa Mediterana, iz jugoistočnog pravca, dok se porijeklo nešto manjeg dijela vezuje za doseljavanja sa sjevera i sjeveroistoka, uključujući slovenske seobe.
To su pokazali rezultati projekta „Paternalne DNK linije stanovnika Cetinja – uvid u genetske varijante, odnose i migracije cetinjskih bratstava“, predstavljeni sinoć u Centru za kulturu Prijestonice Cetinje.
Istraživanje iz oblasti genetičke genealogije trajalo je dvije godine, a obuhvatilo je 248 laboratorijskih genetskih testova savremenih stanovnika Cetinja. Utvrđene su Y-DNK haplogrupe muškaraca iz 86 prezimena, što je omogućilo uvid u genetsku strukturu stanovništva, veze između bratstava i migraciona kretanja kroz istoriju.
Izvršni direktor udruženja Crnogorski DNK Borislav Banović kazao je da su dobijeni rezultati uglavnom očekivani i da Cetinje prati prosjek Crne Gore.
„Više od polovine muškaraca potiče od predaka koji su došli sa Mediterana, iz jugoistočnog pravca, dok druga polovina, možda nešto manje, potiče iz sjevernog i sjeveroistočnog pravca, sa posljednjim seobama koje se vezuju za Slovene“, naveo je Banović.
DNK uzorci analizirani su u laboratoriji u Hjustonu, u Sjedinjenim Američkim Državama.
ISTRAŽIVANJE ĆE OBUHVATITI JOŠ CETINJSKIH BRATSTAVA
Banović je najavio nastavak testiranja kako bi istraživanjem bio obuhvaćen što veći broj bratstava.
Prema podacima predstavljenim tokom događaja, na Cetinju postoji 651 prezime i 735 bratstava. Dosadašnjim istraživanjem obuhvaćen je samo njihov dio, zbog čega su potrebna dodatna testiranja kako bi zaključci bili pouzdaniji.
Između ostalih, u istraživanju je utvrđeno da haplogrupi E-V13, za koju je navedeno da je nastala prije oko 8.000 godina na Balkanu, i koja je karakteristična za pripadnike nekadašnje crnogorske vladarske dinastije Petrović, pripadaju bratstva Popivode, Milići i Mrvaljevići iz Bjelica, Markovići, Bigovići i Đuričići iz Cuca, Martinovići i Borilovići iz Bajica, Ivanovići i Špadijeri iz Donjeg kraja, te Vukići, Đukanovići, Rakčevići, Pekići i Radomani iz krajeva prema Skadarskom jezeru.
Istoj haplogrupi pripadaju i Milačići i Mijovići iz Kuča, Bulatovići iz Morače, Brajovići, Šaranovići i Filipovići iz Bjelopavlića, Bulajići i Kilibarde iz Nikšića, kao i Babovići, Milićevići i Marjanovići iz Berana.
GENETIKA DOPUNJAVA I PREISPITUJE TRADICIONALNA PREDANJA
O projektu su govorili i predsjednik udruženja Crnogorski DNK Arben Murić i saradnik na projektu Vladan Vučetić.
Tokom prezentacije istaknuto je da se genetička genealogija sve više koristi kao multidisciplinarna oblast koja može da dopuni postojeća istorijska saznanja, naročito ona koja se odnose na porijeklo i migracije stanovništva.
Predstavljene su najzastupljenije haplogrupe na području Cetinja i Crne Gore, kao i primjeri u kojima su genetički nalazi potvrdili ili dopunili pojedina predanja o porijeklu i međusobnim vezama bratstava. Dio rezultata doveo je u pitanje tradicionalne pretpostavke, pokazujući da genetička struktura stanovništva ne prati uvijek usmena predanja.
Govornici su, međutim, naglasili da pojedine rezultate treba tumačiti sa rezervom, jer je kod nekih bratstava analiziran mali broj uzoraka.
POZIV ZA MAPIRANJE DREVNIH OSTATAKA
Posebna pažnja posvećena je mogućnostima istraživanja drevne DNK.
Ukazano je na više arheoloških lokaliteta na teritoriji Cetinja na kojima je ranije pronalažen ili bi mogao biti pronađen ljudski osteološki materijal. Takvi ostaci, međutim, uglavnom nijesu dostupni za genetičke analize.
Zbog toga je upućen poziv institucijama, istraživačima i građanima da pomognu u mapiranju lokaliteta i pronalaženju podataka o eventualno sačuvanom materijalu, čija bi analiza mogla da pruži pouzdaniji uvid u porijeklo i migracije stanovništva na području Cetinja.
