Đapo je razmišljao da podvig izvede u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini ili Srbiji, ali je odlučio da ostane u Boki. Baza njegovog tima biće u Bijeloj, gdje će se nalaziti hrana, suplementi, tečnost i sredstva za oporavak, a trčaće prema Kotoru i nazad do Igala.
„Sa tempom koji sam planirao, od 6:46 minuta po kilometru, mogao bih da postavim novi svjetski rekord u svojoj masters kategoriji. Trebalo bi da pretrčim oko 430 kilometara. Vjerujem da mogu, a vidjećemo“, rekao je Đapo za portal Rmedia.
Za njega je 30 kilometara svakodnevni trening. Maratonska dužina postala je dio priprema, dok jednom mjesečno pretrči između 80 i 90 kilometara.
Pred njim je sada disciplina koju opisuje kao najzahtjevniju u ultramaratonu – 48 sati trčanja, tokom kojih su predviđene samo kratke pauze.
„Kod mene su pauze predviđene na svakih 20 kilometara i traju po tri minuta, radi hidratacije i uzimanja hrane. Trčite gotovo neprekidno. To je najteža i najzahtjevnija disciplina“, kazao je Đapo.
Još pregovara o mogućnosti da trči na kružnoj stazi, uz GPS praćenje, kamere i odgovarajuću evidenciju, kako bi eventualni rekord mogao biti zvanično priznat.
„Mislim da bi mi trčanje na kružnoj stazi oduzelo mnogo energije. Kada imam rutu od tridesetak kilometara u jednom pravcu i isto toliko nazad, psihički se osjećam mnogo slobodnije“, objasnio je on.
KILOMETRI ZA DJECU
Safet Đapo je svoje fizičke podvige usmjerio na pomoć djeci.
U martu 2024. godine za sedam dana pretrčao je 300 kilometara od Splita do Tivta, a ultramaraton je posvetio Dnevnom centru za djecu i mlade sa smetnjama i teškoćama u razvoju u Tivtu.
Godinu kasnije trčao je od Petrovaradina do Tivta kako bi pomogao četvoro tivatske djece sa ozbiljnim zdravstvenim problemima.
Najveći humanitarni poduhvat završio je u maju ove godine, kada je od Ljubljane do Tivta, preko Slovenije, Italije, Hrvatske i Crne Gore, za 12 dana pretrčao više od 800 kilometara. Akcija je bila posvećena prikupljanju novca za liječenje osmoro djece iz Tivta.
Tada je sa svojim timom, koji čine Ivan Lučić i Radovan Novaković, prikupio 18.000 eura.
MOJE TRČANJE JE DUHOVNO
Đapo ima 56 godina, a trčati je počeo prije desetak godina. Kao mlađi se rekreativno bavio biciklizmom, dok su plivanje i ronjenje dugo bili njegove osnovne discipline.
Kaže da su ga na put intenzivnog rada na sebi usmjerili i zdravstveni problemi.
„Borio sam se sa tahikardijom i paničnim napadima. Danas se osjećam fantastično. U svakom trenutku mogu da istrčim 100 kilometara. To nijesu samo moje mogućnosti, već ljudske mogućnosti“, smatra Đapo.
Njegove pripreme ne čini samo trčanje. Više od dvije decenije bavi se meditacijom, vježbama disanja i asanama, a uoči najvećih poduhvata trenira do 12 sati dnevno.
„Kod mene preovladavaju spora mišićna vlakna. Nijesam neko ko je dobar u brzom tempu, već sam baš za ultramaratone. Moje godine su pogodne za tako nešto jer sam mentalno jak“, rekao je on.
Za Đapa je trčanje duhovno iskustvo: “Kada sam pomogao sebi, postao svoj najbolji prijatelj i približio se Bogu, doživio sam određeni ovozemaljski mir. Više ne ulazim u rasprave s ljudima, ne svađam se i nezamislivo mi je da na nekoga podignem ton. Shvatajući sebe, shvatio sam svijet oko sebe“.
DJECU UČI GITARI, RONJENJU I TEHNIKAMA DISANJA
Đapo svira klasičnu gitaru i djeci besplatno daje časove: “Vodim ih na ronjenje i učim ih tehnikama disanja“.
Sa njima razgovara o životu i duhovnosti i nastoji da ih, makar nakratko, odvoji od telefona i vrati prirodi.
„Meditacija je nešto veoma lično. Mislim da nije ispravno učiti djecu meditaciji ukoliko čovjek nije dovoljno samosvjestan i duhovan. Meni meditacija, poslije više od 20 godina, služi za dostizanje viših nivoa svijesti, a ne samo kao tehnika za očuvanje zdravlja“, objasnio je on.
Kaže da je upravo kroz takav rad pronašao unutrašnji mir.
„Više nemam problema ni sa sobom ni s drugima. Kada je riječ o zdravlju, prihvatam sve što mi život donosi. Svakom danu se radujem i slavim Boga“, kazao je Đapo.
U pojedinim periodima, kada mu obaveze dozvole, u meditaciji provede i više sati.
„Meditacija je veoma dobra. Kada imam dovoljno vremena, meditiram i po pet ili šest sati. Ulazim u blaga, izmijenjena stanja svijesti. Imao sam i neka astralna iskustva, ali mislim da su to lični doživljaji“, rekao je on.
BLAŽENO BI BILO LEĆI I UMRIJETI
Iza velikih distanci postoje i trenuci u kojima tijelo traži da se stane. Najtežu krizu Đapo je, kako kaže, doživio tokom individualnog ultramaratona dugog oko 170 kilometara.
Dogodilo se to na Verigama, sedam ili osam kilometara prije cilja.
„Uslijedilo je potpuno raspadanje organizma i groznica. Kako bi se u narodu reklo, blaženo bi bilo leći i umrijeti. Ipak, nijesam odustao. Nastavio sam dalje“, prisjetio se Đapo.
Nakon toga granicu je pomjerio na 212, a potom i na 250 kilometara, koje je prešao za 28 sati i 45 minuta.
„Kada sam to prelomio, kasnije sam trčao 250 kilometara bez neke posebne krize. Čovjek može mnogo da postigne“, ističe Đapo.
Na početku svakog dugog treninga potrebno mu je pet ili šest kilometara da tijelo uhvati ritam.
„Obično malo hodam, pa malo trčim. Poslije pet kilometara sve samo klizi. Pređem 30 kilometara, a da gotovo ne znam ni gdje sam, toliko se lagano i komforno osjećam“, opisao je Đapo.
APEL TRKAČIMA: NE NOSITE SLUŠALICE NA DRUMU
Dodatni izazov tokom podviga kroz Boku biće saobraćaj. Đapo zato apeluje na rekreativce da ne nose slušalice dok trče putem.
„Morate da čujete zvuk koji dolazi otpozadi – motore, trotinete, automobile i šlepere. Dovoljno je da vas vozilo samo malo zakači dok vam je pažnja usmjerena na zvuk iz slušalica. To nije dobro“, upozorio je on.
REKORD ILI NE, VAŽAN JE POKUŠAJ
Iako govori o mogućnosti obaranja svjetskog rekorda, Đapo tvrdi da publicitet nije ono što ga pokreće.
Svjestan je da 48 sati trčanja donosi ekstremnu iscrpljenost, nedostatak sna i mogućnost pojave halucinacija. Vjeruje, međutim, da pravilno raspoređivanje snage, hidratacija, ishrana i podrška tima mogu da ga dovedu do cilja.
„Možda ću oboriti rekord, a možda neću. To je manje važno. Meni je važan sam pokušaj. Želim da vidim kako izgleda trčati poslije 40 sati. To mi je inspirativno i zanimljivo. Vjerujem da mogu, a vidjećemo“, poručuje Safet Đapo.
