Borba za čistu Zetu dala prvi rezultat, Primato i Voli popustili

Poslije višemjesečnih urgencija, prijava, okupljanja građana i javnog pritiska, napravljen je prvi konkretan korak ka rješavanju dugogodišnjeg problema zagađenja rijeke Zete. Na sastanku održanom prekjuče, u čiju organizaciju su se uključili Ministarstvo ekologije i Delegacija Evropske unije, predstavnici kompanija „Primato P“ i „Voli“, kao i Uprave za izvršenje krivičnih sankcija u Spužu, obećali su da će unaprijediti ili rekonstruisati postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.

Ekološki aktivista iz Danilovgrada Vuk Iković kazao je za portal Rmedia da su dugotrajna borba građana i kampanja za zaštitu Zete donijele prve rezultate, ali upozorava da posao nije završen. Slijede izrada akcionog plana, određivanje rokova i nadzor nad sprovođenjem dogovorenog, kako obećanja ne bi ostala samo na riječima.

GODINAMA TRAJE TROVANJE RIJEKE I LJUDI

Iković podsjeća da se građani Danilovgrada i okolnih naselja godinama suočavaju sa zagađenjem Zete, koje, kako tvrdi, dolazi iz više izvora.

„Za jedan dio tog zagađenja odgovorna je država, jer ono djelimično potiče od Elektroprivrede Crne Gore zbog remonta hidroelektrane ili ispuštanja vode iz jezera sa niskom koncentracijom kiseonika, usljed čega dolazi do pomora ribe“, kazao je Iković.

Poseban problem predstavljaju otpadne vode iz zatvora u Spužu, koje, prema njegovim riječima, bez odgovarajućeg prečišćavanja dospijevaju u rijeku.

„Ljudi tu dolaze na pecanje i kupanje, posebno oni koji nijesu upoznati sa problemom, a često istog dana završe u Hitnoj pomoći zbog osipa ili drugih zdravstvenih tegoba“, naveo je Iković.

Pored toga, kako je rekao, postoji čitav niz drugih zagađivača, a dio zagađenja povezuje sa poslovanjem mesne industrije „Primato P“, lokalne mljekare i Volijeve farme.

„Tražimo da konačno počnu da se poštuju propisane mjere, da Zeta služi građanima i da možemo da se ponosimo tom rijekom. Zeta je već sedam godina park prirode, ali ni nakon toliko vremena nemamo službu zaštite“, istakao je Iković.

On podsjeća da je nedavno predloženo da rijeka Zeta, sa cjelokupnim slivnim područjem, postane dio evropske ekološke mreže Natura 2000.

UKLJUČILA SE I DELEGACIJA EVROPSKE UNIJE

Nakon tri mjeseca urgencija, dopisa, prijava, zborova građana i performansa, građani su dobili poziv Ministarstva ekologije i Delegacije Evropske unije da predstave probleme i potencijalna rješenja.

Iković naglašava da zagađenje Zete nije samo lokalni komunalni problem, već pitanje kojim se moraju baviti državne institucije.

„Ako želimo da postanemo dio Evropske unije, sa ovakvom rijekom ne možemo zatvoriti poglavlje koje se odnosi na životnu sredinu. Rijeka Zeta je slika stanja u Crnoj Gori i njen slučaj nije izolovan. Slične stvari događaju se i na drugim rijekama, od sjevera do juga zemlje“, kazao je Iković.

Prema njegovim riječima, rješenja postoje i već su predviđena zakonima, ali je neophodno obezbijediti njihovu dosljednu primjenu.

„Privrednici su dobrodošli, ali moraju poslovati društveno odgovorno. Ako odlučite da poslujete na obali rijeke, koja je izvor i žila kucavica života na ovom području, onda morate da poštujete standarde propisane Zakonom o vodama i Zakonom o životnoj sredini“, naveo je Iković.

Privrednici, dodaje, mogu da povećavaju profit i broj zaposlenih, što je dobro za grad i lokalnu zajednicu, ali to ne smiju raditi na štetu zdravlja ljudi i rijeke Zete.

„Poštovanje propisa biće najveća preporuka i najbolji brend za privrednika, kada je lokalna zajednica ponosna na ono što radi i na činjenicu da posluje upravo tu“, smatra Iković.

CILJ DA SE ZA 12 MJESECI SVE DOVEDE U RED

Na sastanku je najavljena izrada akcionog plana sa precizno definisanim aktivnostima, rokovima i obavezama.

Plan bi, između ostalog, trebalo da predvidi stavljanje u funkciju postrojenja za tretman otpadnih voda u zatvoru u Spužu, njegovu rekonstrukciju ili izgradnju novog sistema. Remont Hidroelektrane „Perućica“, kako je poručeno, mora se sprovoditi u skladu sa propisima.

Privrednici koji direktno ispuštaju otpadne vode u Zetu ili nepravilno odlažu stajnjak i drugi otpad moraće da rekonstruišu postojeća ili izgrade nova postrojenja za tretman otpadnih voda.

On očekuje da predlog akcionog plana bude pripremljen u roku od deset do 15 dana.

„Tim dokumentom treba precizirati ko, šta i na koji način treba da uradi. Cilj je da se u roku od šest, a najkasnije 12 mjeseci, stvari dovedu u red“, rekao je Iković.

Prema njegovim riječima, tehnička i naučna rješenja postoje, ali je za njihovu primjenu potrebna politička volja.

„Građani treba da osjete da pravilna upotreba njihovog novca donosi opšte dobro – zdravu rijeku, zdravu životnu sredinu i sigurnost. Možemo imati poslodavce, razvijen lokalni biznis i dobru ekonomiju, a istovremeno sačuvati zdravu životnu sredinu“, poručio je Iković.

STOTINE DOMAĆINSTAVA NE MOGU DA OTVORE PROZORE

Posljedice zagađenja, prema riječima Ikovića, svakodnevno osjećaju stotine domaćinstava koja se nalaze u blizini pojedinih preduzeća.

„Neprihvatljivo je da stotine domaćinstava ne mogu da otvore prozore zbog neprijatnih mirisa. Ne mogu da provjetre kuće, pa im računi za struju čak i u aprilu iznose oko 200 eura, jer su prinuđeni da koriste klima-uređaje“, kazao je on.

Zbog neprijatnih mirisa i zagađenja ljudi izbjegavaju taj dio toka Zete, što ostavlja posljedice i na turističku i ugostiteljsku djelatnost.

„Brojna turistička i ugostiteljska domaćinstva ne vode posjetioce i goste na taj dio rijeke, bilo čamcem, kajakom ili na pecanje, jer zagađenje ostavlja lošu sliku o njihovom radu i poslovanju. To onemogućava korišćenje Zete u rekreativne, turističke i druge svrhe“, objasnio je Iković.

OBEĆANA MODERNIZACIJA POSTROJENJA

Iković kaže da su predstavnici privrednih subjekata obećali da će preduzeti potrebne mjere kako bi se spriječilo dalje zagađenje vazduha i rijeke.

„Jedno od obećanja privrednika koji za sada posluju neodgovorno jeste da će preduzeti sve potrebne mjere kako bi vazduh bio čist, kako se neprijatni mirisi više ne bi osjećali i kako zagađena voda više ne bi dospijevala u Zetu. Treba dugoročno garantovati da je rijeka bezbjedna, da su građani bezbjedni i da svako odgovorno obavlja svoj posao“, kazao je Iković.

Kampanja za rijeku Zetu i otporan grad za sada je, kako ocjenjuje, donijela obećanja, ali ona moraju biti formalizovana i pretočena u konkretne aktivnosti.

Zbog toga građani zahtijevaju formiranje posebnog tijela ili radne grupe koja će pratiti sprovođenje akcionog plana i provjeravati rezultate na terenu.

„U tom radnom tijelu mora biti i predstavnik mještana, koji će se lično uvjeriti da sistemi rade i funkcionišu. Naslušali smo se obećanja i prije godinu i prije deset godina, ali ona nijesu ispunjena. Zato sada tražimo konkretne rezultate. U suprotnom ćemo nastaviti proteste i radikalizovati mjere protesta“, upozorio je Iković.

Građani, kaže, žele da vide početak izgradnje novog postrojenja za tretman otpadnih voda, uspostavljanje sistema za pravilno odlaganje i razdvajanje đubriva, kao i propisno zbrinjavanje životinjskog otpada i uginulih životinja.

„Sve se to događa na udaljenosti od svega pet do deset kilometara“, naveo je on.

NEKO IZNOSI MILIONE, A MJEŠTANIMA OSTAJU SMRAD I OTROVI

Iković naglašava da građani ne žele zatvaranje domaćih kompanija niti zaustavljanje proizvodnje, već odgovorno poslovanje koje neće ugrožavati zdravlje ljudi i životnu sredinu.

„Želimo zdravu lokalnu ekonomiju. Zadovoljni smo što se domaća proizvodnja odvija u Danilovgradu, Spužu i Bjelopavlićkoj ravnici, ali nećemo dozvoliti da ona lokalnoj zajednici nanosi veću štetu nego korist. Želimo da korist imaju i privrednici i građani“, poručio je Iković.

Kako je kazao, neprihvatljivo je da privatna dobit bude praćena štetom koju snose građani.

„Neprihvatljivo je da neko odavde iznosi milion eura, a da nama ostaju smrad, otpadne vode, Zeta puna krvi, fekalija i kiselina, kao i putevi puni rupa“, rekao je Iković.

Smatra da pitanje modernizacije postrojenja nije pitanje tehničkih mogućnosti, već odluke da se investira.

„Nije pitanje da li nešto može da se uradi. Izvodljivo je, postoji volja i postoje sredstva. Svi ti privrednici ostvaruju dovoljno profita da jedan njegov dio usmjere u odgovorno poslovanje. Postoje i fondovi namijenjeni razvoju odgovorne proizvodnje i pravilnom zbrinjavanju otpada i otpadnih voda“, naveo je on.

INSTITUCIJE MJESECIMA ĆUTALE

Iković ocjenjuje da obraćanje Delegaciji Evropske unije ne bi bilo potrebno da su nadležne institucije, inspekcije i lokalna uprava reagovale na vrijeme.

„Da su institucije reagovale i da su prošle godine uradile ono što smo tražili, ne bismo morali da pišemo Delegaciji Evropske unije. To smo učinili tek nakon nekoliko mjeseci ćutanja institucija, inspekcija i Opštine Danilovgrad“, kazao je on.

Opština Danilovgrad je prije približno pola godine formirala komisiju za rješavanje problema zagađenja, ali su, prema njegovim riječima, održana samo dva sastanka, bez konkretnih zaključaka, aktivnosti i dokumentacije.

On upozorava da se ljudi već plaše da žive u područjima koja su najviše pogođena zagađenjem.

„Pojedini su se iselili iz područja sa najvećim zagađenjem, kupili placeve i preselili se u druge gradove. To nije dobra lokalna politika“, rekao je Iković.

Lokalna vlast, smatra on, mora građanima obezbijediti zdrav i siguran prostor.

„Osnovni uslovi su čista voda, čist vazduh i zdrava hrana. To treba da bude briga svakog lokalnog političara, a tek onda dolazi sve ostalo. Zdrava životna sredina i dobra lokalna infrastruktura predstavljaju temelj svega što dolazi nakon toga – kulture, ekonomije i zdravstva“, naglasio je Iković.

Kako je dodao, ni visoka primanja nemaju značaj ukoliko čovjek živi u sredini koja mu narušava zdravlje.

„Mogu da imam platu od pet ili deset hiljada eura, ali ako živim u sredini zbog koje stalno moram da idem kod ljekara, šta će mi takva plata? Tim prije ću pobjeći na drugo mjesto“, kazao je on.

UTICAJ HIDROELEKTRANE „PERUĆICA“

Iković je objasnio i na koji način rad Hidroelektrane „Perućica“ može uticati na stanje u rijeci.

„Hidroelektrana ‘Perućica’ koristi vodu iz akumulacionih jezera Krupac, Slano i Liverovići. Kada povlači vodu iz donjih slojeva, odnosno sa dna jezera, sa njom povlači mnogo mulja i vode sa veoma niskom koncentracijom kiseonika. Ribe bez kiseonika ne mogu da opstanu, pa često dolazi do pomora, posebno u gornjem toku rijeke Zete“, objasnio je Iković.

Drugi problem, kako navodi, nastaje tokom remonta hidroelektrane.

„Tokom remonta uređaja nastaju otpadne vode i ulja koja, ukoliko se pravilno ne zbrinu, mogu završiti u rijeci. Voda je nekoliko kilometara nizvodno bila mutna. Na mjestu na kojem smo juče mogli da vidimo šljunak i pijesak kroz vodu, danas smo vidjeli samo smeđu i crnu boju“, rekao je Iković.

SLIJEDI ZAJEDNIČKI OBILAZAK ZETE

Sastanku su prisustvovali predstavnici zatvora u Spužu, Volijeve farme, kompanije „Primato P“, kao i industrijskog kompleksa u kojem se nalaze kamenolomi i cementara.

Jedna od dogovorenih aktivnosti je zajednički obilazak rijeke Zete.

„Dobro je što će biti organizovan zajednički obilazak rijeke, kako bi svi koji su odgovorni za njenu zaštitu svojim očima vidjeli ono što mi gledamo gotovo svakog dana“, rekao je Iković.

Kako je objasnio, građani žele da se stanje provjeri neposredno na terenu i da se rasprava ne zasniva samo na fotografijama i video-snimcima.

„Kada pokažemo određene snimke, oni koji su odgovorni za ono što se na njima vidi tvrde da je riječ o vještačkoj inteligenciji. Da bismo otklonili i takve tvrdnje, pođimo zajedno direktno na Zetu“, poručio je Iković.

Obilazak bi, ukoliko dogovor bude ispoštovan, trebalo da bude organizovan za nekoliko dana.

U VODI KRV, FEKALIJE I KISJELINA

Poseban problem je to što na Zeti ne postoji nijedna mjerna stanica koja bi u realnom vremenu pokazivala kvalitet vode.

Iković smatra da bi vodu na desetak najposjećenijih plaža trebalo analizirati najmanje jednom mjesečno, a rezultate javno objavljivati.

On ističe da građanima treba pružiti sigurnost zasnovanu na rezultatima analiza.

„Ako vidimo da se u rijeku izlivaju otpadne vode, onda nam treba dokaz da je voda prečišćena i bezbjedna. Rijeka ima biološki kapacitet da se samoprečišćava tokom nekoliko kilometara toka, ali nadležni treba da dokažu da je voda bezbjedna tri kilometra nizvodno od mjesta na kojem se u nju izlivaju krv, fekalije i kiseline“, rekao je Iković.

ZATVOR JE KAO MALI GRAD NA RIJECI

Ušće u Moraču udaljeno je svega četiri kilometra od zatvora u Spužu. Iković smatra da Institut za javno zdravlje treba da utvrdi da li je rijeka na toj udaljenosti uspjela da se samoprečisti.

„Takvu analizu nemamo. Zato smatram da bi Glavni grad i Opština Danilovgrad trebalo da građanima saopšte da li je voda bezbjedna makar za kupanje, kao i da li se može koristiti za navodnjavanje poljoprivrednih površina“, kazao je Iković.

On podsjeća da značajan dio vode u Morači na području ušća dolazi upravo iz Zete.

„Gotovo polovinu vode u Morači na tom području čini voda iz Zete, a u ovom periodu i znatno više. Kada pogledate ušće Zete u Moraču, stičete utisak da se Morača uliva u Zetu, jer Zeta donosi veću količinu vode“, objasnio je Iković.

Zbog toga, kako zaključuje, zagađenje Zete nije samo problem Danilovgrada, već cijele Crne Gore.

„Ako nam je cilj da prečistimo otpadne vode koje dospijevaju u Moraču, moramo se baviti i Zetom. Samo zatvor, u kojem dnevno boravi oko 3.000 korisnika, predstavlja mali grad na rijeci. To je više stanovnika nego što ima Andrijevica. Zato se postrojenje za tretman otpadnih voda mora ozbiljno shvatiti i njime se mora odgovorno upravljati“, zaključio je Iković.