Hoće li domaće verzije nacionalizma i populizma preživjeti poslije ulaska Crne Gore u Evropsku uniju? Istorija kaže da hoće, ali i da će se mnoge usijane glave ohladiti. Scenario razvoja događaja postaje mračan ako ne bude ulaska u evropski klub.
Dvije dobre vijesti ovih dana donose ohrabrenje. Prva je stigla iz Brisela i probudila nadu, a druga od naših sugrađana i izazvala očajanje krugova kojima je sijanje mržnje glavni adut za izbornu trku.
Iz sjedišta Evropske unije 22. aprila objavljeno je da su formirali radnu grupu koja treba da pripremi prvu verziju Ugovora o pristupanju Crne Gore EU. Dosad najsnažniji signal da se snovi možda nekad ostvaruju i da je moguća nova, bolja etapa. Poslije dvije decenije od obnove nezavisnosti Crna Gora se vjerovatno približava još jednom istorijskom datumu na koji će naslanjati neki novi jubileji.
Jednako važna je bila poruka iz naših kuća – istraživanje Spektrum Analitike pokazuju da građani u velikoj većini kao prioritete imaju ekonomiju, solidne plate i penzije, zaustavljanje divljanja cijena… Za avanturu u koju bi nas uvukla odluka o povlačenju priznanja Kosova nema ni približne većine (22%), a procenat onih koji bi danas glasali za nezavisnost je 62,8%, osam odsto više nego na referendumu 2006.
Tako je opet Crna Gora kročila na važnu raskrsnicu zbog koje je nužno savezništvo svih progresivnih snaga, i na političkoj sceni i van nje. U slučaju da propustimo voz, mitomanske iluzije ponovo će pojesti mladost nekoliko generacija.
Ipak, evropska porodica nas neće sačuvati od naših boljki. Ko smo, koji su nam korijeni, koja nam je crkva i kojim jezikom govorimo i hoćemo li zbog toga da dižemo zidove između nas, za tu muku članstvo u EU nema pouzdan lijek. Ali nudi model zajednice, koja teret podjela čini podnošljivim.
Da postoji čarobni štapić, Španija, Belgija, Grčka i Rumunija do danas bi ostavile iza sebe teške unutrašnje sukobe. Tenzije između frankista i socijalista, Flamanaca i Valonaca, komunista i desničara, mađarske manjine i Rumuna, nijesu nestale. Ali, nijesu ni eksplodirale.
Lijek za svoje podjele Crna Gora mora sama tražiti. Evropska unija može pomoći tako što će ekonomski razvoj, koji je zakonomjeran u svim novim članicama, smanjiti frustracije iz kojih se hrane identitetski sukobi. Kada ljudi osjete sigurnost, stabilnost i perspektivu, usijane emocije se hlade, a podjele gube snagu.
Kada fokus postane korišćenje EU fondova za poljoprivredu ili infrastrukturu, od toga jesmo li Crnogorci ili Srbi mnogo važnija tema biće kako će privreda da raste. Na izborima se vrednuju oni koji su dovoljno sposobni da stvore uslove za normalan život i uređenu pravnu državu.
U trenutku kada na tu stepenicu kročimo, ovdje će početi da žive, prije svega, Evropljani.
