Primirje SAD i Irana zadalo težak udarac Netanjahuu: Između sukoba sa saveznikom i političkog poraza
Sporazum o prekidu vatre između Sjedinjenih Američkih Država i Irana doveo je izraelskog premijera Benjamina Netanjahua u jednu od najtežih političkih situacija u njegovoj karijeri. Prema ocjenama brojnih analitičara, dogovor je uzdrmao tri ključna stuba na kojima je Netanjahu decenijama gradio svoj politički identitet – bliske veze sa Vašingtonom, beskompromisnu borbu protiv Irana i reputaciju „gospodina bezbjednosti“.
Kako je moguće da političar koji se godinama predstavljao kao čovjek sa posebnim uticajem u američkoj politici bude gotovo potpuno zaobiđen u donošenju jedne od najvažnijih odluka za bezbjednost Izraela? Kako je moguće da rat sa Iranom bude završen bez slabljenja režima u Teheranu, a da Iran, prema mišljenju dijela stručne javnosti, iz njega izađe čak i politički jači? I kako Netanjahu može sačuvati imidž lidera koji garantuje bezbjednost kada od njega sada i Vašington i Teheran traže da obustavi napade na Hezbolah u Libanu?
TEŽAK IZBOR PRED IZRAELSKIM PREMIJEROM
Lider opozicije Jair Lapid sažeo je dilemu sa kojom se Netanjahu suočava u dvije mogućnosti: „ili direktan i razoran sukob sa našim najvećim saveznikom, ili pokorno odustajanje od izraelskih interesa“.
Posebnu pažnju izazvale su oštre kritike američkog predsjednika Donald Trump, koji je javno doveo u pitanje Netanjahuovu procjenu nakon izraelskog napada na Bejrut u nedjelju. Takvi komentari dodatno su osnažili njegove političke protivnike, ali i otvorili raspravu unutar same vladajuće koalicije.
Najveći otpor dolazi iz krajnje desnih krugova vlasti, koji se protive zahtjevu da primirje obuhvati i obustavu vojnih operacija protiv Hezbolaha u Libanu.
„Trampov sporazum nas ne obavezuje. Mi nijesmo dio tog dogovora koji ne garantuje našu bezbjednost“, poručio je izraelski ministar nacionalne bezbjednosti Itamar Ben-Gvir, prenosi BBC.
Sličan ton dolazi i iz Netanjahuove stranke Likud.
„Izrael će učiniti ono što mora. Očekujemo da naši prijatelji to razumiju. Saveznici ponekad imaju neslaganja, ali saveznici moraju razumjeti jedni druge kada su suočeni sa prijetnjama“, rekao je poslanik Likuda Ariel Kalner.
STRAH OD JAČANJA IRANSKOG UTICAJA
Bivša visoka zvaničnica izraelske obavještajne službe Mossad i stručnjakinja za Iran, Sima Shine, smatra da je Vašington napravio ozbiljan ustupak Teheranu.
„Teško je razumjeti zašto su Amerikanci prihvatili ovakav aranžman. Time što Iranu dopuštaju da utiče na ono što će se dešavati u Libanu, omogućavaju mu da nastavi da podržava Hezbolah i zadrži ga kao važan politički faktor u toj zemlji“, ocijenila je ona.
Prema njenim riječima, takvim razvojem događaja nijesu zadovoljni ni izraelski bezbjednosni krugovi ni politički vrh.
Suočen sa sve glasnijim kritikama, Netanjahu je na konferenciji za medije pokušao da pokaže odlučnost.
„Veći dio svog odraslog života posvetio sam jednom cilju – sprečavanju Irana da dođe do nuklearnog oružja. Učinićemo sve što je potrebno. Iran neće imati nuklearno oružje“, poručio je.
Istovremeno je priznao da između njega i Trampa postoje razlike u pojedinim pitanjima.
„Iznosio sam svoje stavove tokom razgovora, ali mi imamo svoje interese: prvo, da ne postoji nuklearna prijetnja, a drugo, Liban. Stvorili smo bezbjednosnu tampon-zonu i ostaćemo tamo koliko bude potrebno“, rekao je izraelski premijer.
Dodao je da Izrael neće odustati od prava da odgovori na svaki napad ili prijetnju.
Bez obzira na trenutne političke poruke, Netanjahu se suočava sa ozbiljnim problemom pred izbore koji moraju biti održani najkasnije do kraja oktobra.
Decenijama je biračima nudio jednostavnu poruku – da upravo on najbolje štiti Izrael od regionalnih prijetnji. Međutim, događaji posljednjih godina sve više dovode u pitanje tu političku formulu.
Nakon napada Hamasa 7. oktobra 2023. godine, Netanjahu je promijenio izraelsku bezbjednosnu strategiju i umjesto politike odvraćanja počeo da zagovara preventivne vojne akcije i trajno uklanjanje prijetnji.
Iako je izraelska vojska razorila veliki dio Gaze, a prema podacima vlasti koje kontroliše Hamas u toj enklavi poginulo više od 73.000 ljudi, Hamas i dalje kontroliše približno polovinu teritorije i nastavlja da obnavlja svoje strukture.
Istovremeno, izraelske snage ostaju raspoređene na velikim područjima Gaze, Libana i Sirije, što uživa podršku dijela javnosti, ali dodatno opterećuje vojsku i rezervni sastav bez jasnog političkog izlaza iz konflikata.
NOVA REALNOST NA BLISKOM ISTOKU
Analitičari upozoravaju da višegodišnji sukobi sa Iranom i Hezbolahom nijesu uklonili ključne protivnike Izraela. Naprotiv, Iran je danas pod kontrolom tvrđih političkih struktura, sa manjim strahom od američko-izraelskog vojnog pritiska i sa značajnim geopolitičkim uticajem zahvaljujući kontroli pomorskih pravaca kroz Hormuški moreuz.
Istraživač za Iran u izraelskom Institutu za studije nacionalne bezbjednosti, Danny Citrinowicz, smatra da Izrael mora redefinisati svoju strategiju.
„Neophodna je nova procjena odnosa prema Teheranu i postavljanje realnijih prioriteta. Svaki izraelski vojni potez koji bi u Vašingtonu bio protumačen kao pokušaj rušenja sporazuma mogao bi izazvati veoma oštru reakciju SAD“, upozorio je.
Za Netanjahua je problem dodatno složen jer više nema političke instrumente koje je koristio tokom administracije Baraka Obame, kada je pokušavao da zaobiđe Bijelu kuću oslanjajući se na podršku američkog Kongresa i dijela javnosti.
Danas se njegova politička poruka da samo on može garantovati bezbjednost Izraela suočava sa ozbiljnim izazovom. Umjesto promjene režima u Iranu, koja bi mu mogla donijeti političke poene pred izbore, Netanjahu se našao u situaciji da bira između sukoba i popuštanja – ne prema neprijatelju, već prema najvažnijem savezniku Izraela.
