Nakon zastoja i pauze u odlascima od 2022. godine, radnici iz Srbije ove su godine ponovo uspjeli da otputuju na sezonski rad na Aljasku.
Tokom ovog ljeta, prema svjedočenju onih koji su se odlučili na taj korak, iz Srbije su otišle dvije grupe sa po stotinak radnika. Međutim, situacija na terenu daleko je od očekivane – dio njih već se morao vratiti kući jer je sezona izuzetno loša, a na pojedinim lokacijama ribe gotovo da i nema.
Osim slabijeg ulova, radnici svjedoče i o znatno lošijim uslovima smještaja koji su ih dočekali po dolasku. Umjesto visoke zarade, koja je nekada znatno premašivala prosječne plate u Srbiji, ovogodišnja sezona pretvorila se u borbu za opstanak pod pritiskom slabe sezone i visoke inflacije, piše Forbes.
„Broj ljudi koji je ove godine pokušao da ode na Aljasku bio je veći nego prethodnih sezona. Interesovanje je dodatno potaknuto velikim brojem otvorenih radnih mjesta nakon sajma zapošljavanja održanog u maju“, kaže Božidar Perović, koji se prije nekoliko sedmica uputio na Kodiak.
Perović, koji je na Aljasku prvi put otišao prije deset godina i posjeduje veliko iskustvo, ističe da je radnike na mnogim lokacijama dočekala potpunost neizvjesnost.
„Ukratko, problem su nedostatak ribe, slabiji ulov i rast troškova života, dok su zarade ostale na nivou iz 2022. godine. Zbog toga se veliki dio radnika ranije vraća u Srbiju. Grupa koja je boravila u Valdezu vratila se nakon samo pet dana jer posla uopšte nije bilo“, navodi Perović.
On dodaje da na ostrvu Kodiak, poznatom po dugoj ribarskoj sezoni i preradi više vrsta ribe, posla trenutno ima, ali da novi radnici danima ne pristižu.
Jedna od najvećih ribarskih kompanija na Aljasci, Silver Bay Seafoods, u protekle tri godine preuzela je kapacitete manjih firmi i proširila mrežu destinacija, zbog čega se očekivalo da će veći broj ljudi dobiti priliku za rad. Ipak, postavilo se pitanje opravdanosti i tačnosti procjene same sezone.
„Ne znamo koji su razlozi – da li je otkup ribe bio loše organizovan ili je sezona jednostavno podbacila, pa su i zarade manje jer se odrađuje znatno manje radnih sati“, objašnjava Perović.
IZ HLADNIH FABRIKA U NEUSLOVNE SOBE
Milan, koji je u junu otputovao u Naknek, priča da je posao u početku bio izuzetno intenzivan, ali da je nakon dva sedmice naglo stao.
„Smjene od 16 sati zamijenile su one od četiri ili šest sati, da bismo ubrzo potpuno ispali s rasporeda. Rečeno nam je da se moramo vratiti u Srbiju jer posla više nema“, navodi Milan, dodajući da se iz njegovog mjesta vratila grupa od oko 50 ljudi, dok ih je ostalo svega desetak.
Osim izostanka zarade, Milan naglašava da su ih dočekali i teški uslovi boravka:
„U smještaju nije bilo grijanja. Iz hladnoće u kojoj radimo dolazili smo u hladne sobe, a na naše primjedbe odgovorili su nam da ćemo dobiti dodatno ćebe. Kupaonica i toalet bili su izvan objekta, na otvorenom, pa smo se nakon tuširanja dodatno izlagali hladnoći.“
Radnici navode da su se suočili i sa stresom prilikom povratka. Pojedinima avionske karte nijesu stigle na vrijeme, dok su troškove prevoza prtljaga tokom presijedanja morali da plate iz svog džepa.
SATNICE ISTE, TROŠKOVI ZNATNO VEĆI
Iako su satnice ostale na nivou od oko 18 dolara, a poslodavci i dalje obezbjeđuju smještaj, hranu i putne troškove, inflacija je napravila značajan udar.
„Zarade su ostale iste, a cijene su porasle za 20 do 30 odsto. Kada se tome doda i poskupljenje života u Srbiji, pitanje je koliko novac koji donosemo s Aljaske danas zaista vrijedi“, zaključuje Perović.
Nekada se na Aljasci tokom sezone moglo zaraditi između 2.000 i 7.000 dolara mjesečno. Danas, zbog smanjenog broja radnih sati, skupljeg rada strane snage i težnje tamošnjih kompanija da primarno zapošljavaju domaće stanovništvo, odlazak na sezonski rad na sjever Amerike za mnoge više nije isplativa opcija.
