Sloboda, veličanstveni ideal i drugo ime Crne Gore. Danas je dan za slavlje, ali je i današnji i svaki drugi dan za preispitivanje i nove odluke. Od njih zavisi da li će crnogorsko društvo napredovati jer će samo tako Crna Gora biti vječna.
Na primjer, da li je danas Crna Gora bolja nego što je bila do 2006. i da li smo mi bolji nego što smo bili juče?
I jesmo i nismo. Jesmo zato što je danas više slobodnih glasova, više je pojedinaca koji su se osmjelili da javno iznesu ono što im smeta. I među njima su oni koji su dio, recimo, neke od vladajućih partija. Crna Gora polako pobjeđuje svoju najveću manu – strah od autoriteta i podaninički mentalitet prema moćnima. Kao da se nekako pomalja na horizontu svijest da su oni tu da služe društvu. Emancipacija ide sporo, ali ide.
Nijesmo bolji ako posmatramo kako se ponašaju čelnici partija koje su trenutno na vlasti. Skoro pa isto kao bivša garnitura. Oni Crnu Goru i dalje posmatraju kao plijen. Ministarstva, agencije, uprave, zavode i javna preduzeća su njihov zabran. Partijski lojalisti skromnih dometa i sumnjivih diploma važniji su od onih koji umiju.
Nijesmo ni zato što vladajuće partije mahom predstavljaju produženu ruku trenutnih vjerskih autoriteta, a ni zato što istraživanja pokazuju veći stepen klerikalizacije društva.
Da je dominantna crkva okrenuta više širenju duha humanizma i zajedništva nego nametanju svog nacionalnog koncepta to bi bio mnogo manji problem. Ovako, ima opasnu tendenciju vječitog podgrijavanja podjela čija su posljedica stalne tenzije. Država sa takvim podjelama samo može da slabi.
Šta je sa kulturom dijaloga i tolerancijom? Da li smo danas razumniji ili nam je i dalje cilj da one koji misle drugačije po svaku cijenu nadjačamo? Fanatizam i agresivnost su jedna od naših opasnijih mana sa kojom se i dalje moramo suočavati.
Koliko god neki politički i vjerski prvaci plasiraju mržnju i instaliraju biste četničkih zločinaca, ne nailaze na odjek koji očekuju. Građane Crne Gore, po svim istraživanjima, prije svega zanima stabilnost i bolji standard. Oni vjeruju da će to dobiti ulaskom u EU.
Najzad, nije floskula da je ogromna većina onih koji su 21. maja 2006. zaokružili DA, kao i onih što su bili za NE, smatrala da je to najbolje za Crnu Goru. Neiskrenih kalkulanata je bilo na obje strane.
Danas bi značajan dio nekadašnjih unionista glasao za nezavisnost Crne Gore. To ima samo jedno značenje – hoćemo naprijed.
More emocija danas vri Crnom Gorom. Svi iskreni osmjesi i suze, sve crveno-zlatne zastave, pjesme, baklje i vatrometi govore više od najvećih riječi. Jer, ne slavi se samo novi rođendan domovine nego i osjećaj koji nam daruje – osjećaj dostojanstva, osjećaj da vrijedimo i da smo ispunili snove onih prije nas koji su žrtvovali sve što su imali da bi Crna Gora živjela.
Neki novi snovi su se javili u protekle dvije decenije. Zato nema spavanja.
