U industrijskom pogonu u tehnološkom dijelu San Franciska, crni humanoidni robot bez lica pod nazivom Fantom ne učestvuje u vojnoj vježbi niti demonstrira borbene sposobnosti. Umjesto toga, slaže šarene dječje kocke.
„Potrebni su nam podaci o tome kako robot komunicira sa okruženjem. To je danas na meniju“, objašnjava osnivač i izvršni direktor kompanije Foundation Robotics, Sanket Patak, dok pokazuje mogućnosti robota kojeg njegova kompanija razvija za vojne i civilne namjene.
Za razliku od brojnih firmi koje grade humanoidne robote za fabrike, domaćinstva ili kao asistente ljudima, Foundation Robotics tvrdi da je jedina američka kompanija koja razvija humanoidne robote posebno za širok spektar vojnih zadataka.
To uključuje logističku podršku, izviđanje, izvlačenje opreme ili ranjenika i inspekciju opasnih područja, ali i ono što Patak naziva „naoružavanjem prve linije fronta“ – korišćenje robota za neutralisanje prijetnji na bojištu.
CILJ JE 40.000 ROBOTA GODIŠNJE
Patak smatra da bi naoružani roboti mogli smanjiti rizik za vojnike jer bi mogli ulaziti u objekte i obavljati opasne zadatke bez ljudskog prisustva. Takođe tvrdi da bi mogli smanjiti kolateralnu štetu, jer bi djelovali preciznije od autonomnih sistema koji napadaju iz vazduha.
Ipak, sadašnja verzija robota još je daleko od takvih mogućnosti, piše BBC.
Model Phantom MK-1 nema bateriju, nije otporan na vodu ni prašinu, ne može samostalno da ustane nakon pada, a njegove ruke i dalje nemaju dovoljnu snagu i preciznost za složenije zadatke.
Kompanija već razvija novu generaciju, Phantom MK-2, koja bi trebalo da bude otpornija na spoljne uslove, ima autonomiju rada od oko šest sati i sposobnost da se oporavi nakon pada.
Poseban fokus stavljen je na razvoj novih šaka i zglobova koji bi robotu omogućili rukovanje oružjem.
Patakov cilj je proizvodnja najmanje 40.000 robota godišnje do kraja 2027. godine, uz dugoročnu cijenu manju od 20.000 dolara po jedinici.
TESTIRANJA U SAD I UKRAJINI
Kompanija trenutno ima ugovore za istraživanje vrijedne 24 miliona dolara sa američkom vojskom, dok se dva robota već testiraju u Ukrajini.
Prema Patakovim riječima, američka vojska za sada koristi robote samo za manipulaciju predmetima i logističke zadatke, dok se u Ukrajini ispituju i mogućnosti njihove upotrebe u borbenim situacijama.
Foundation Robotics privukao je dodatnu pažnju nakon što je investitor i savjetnik kompanije postao Erik Tramp, sin američkog predsjednika Donalda Trampa.
DA LI SU HUMANOIDNI ROBOTI ZAISTA BUDUĆNOST RATOVANJA?
Stručnjaci smatraju da interes vojske za humanoidne robote nesumnjivo postoji.
Din Fankhauzer, direktor konsultantske firme Robozaps, navodi da američka vojska već organizuje konkurse za razvoj humanoidnih sistema koji bi mogli pomagati vojnicima u različitim zadacima.
Ipak, on upozorava da je tehnologija još veoma daleko od stvarne primjene na ratištu.
„Današnji komercijalni humanoidni roboti jedva uspijevaju da obavljaju poslove pakovanja u skladištima, a kamoli da samostalno otvore vrata ili djeluju u ratnim uslovima“, kaže Fankhauzer.
Po njegovom mišljenju, mnogo praktičniji za vojnu upotrebu trenutno su četvoronožni roboti i dronovi, koji su se već dokazali u sukobima poput rata u Ukrajini.
NAJVEĆI IZAZOV JE VJEŠTAČKA INTELIGENCIJA
Ključni problem nije samo mehanika robota, već i razvoj vještačke inteligencije koja može da funkcioniše u nepredvidivim i haotičnim uslovima stvarnog svijeta.
Phantom koristi AI sistem pod nazivom Cortex, koji kombinuje dva modela.
Prvi analizira zadatak i pravi plan djelovanja, dok drugi pokušava da predvidi kako će okruženje reagovati na poteze robota na osnovu podataka prikupljenih iz video-snimaka i iskustava koja robot stiče kroz interakciju sa okolinom.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da su autonomni sistemi i dalje veoma osjetljivi na neočekivane situacije.
Robert Grifin, istraživač humanoidne robotike sa Instituta za ljudsku i mašinsku kogniciju na Floridi, navodi da roboti i dalje imaju ozbiljne probleme sa snalaženjem u nepoznatom okruženju.
„Ljudi često steknu utisak da humanoidni oblik znači i ljudske sposobnosti, ali ti sistemi još ne znaju kako da se nose sa otvorenom neizvjesnošću“, kaže Grifin.
On dodaje da su vojnici tokom testiranja uspijevali da zbune sisteme vještačke inteligencije veoma jednostavnim postupcima, poput stavljanja kartonskih kutija na glavu ili izvođenja neočekivanih pokreta.
ETIČKE DILEME
Pored tehničkih izazova, razvoj autonomnog naoružanja otvara i ozbiljna etička pitanja.
Nikol van Rojen, izvršna direktorica međunarodne koalicije Stop Killer Robots, upozorava da smrtonosno autonomno oružje snižava prag za pokretanje ratova, dodatno dehumanizuje sukobe i otežava utvrđivanje odgovornosti za posljedice.
Posebno je zabrinjava humanoidni oblik takvih sistema.
„Kako roboti budu postajali sve prisutniji u civilnom životu, ljudi bi mogli početi da ih doživljavaju kao poznate i bezopasne. To povećava rizik da pogrešno procijene opasnost koju predstavljaju“, smatra ona.
Zbog toga poziva na usvajanje međunarodnih pravila koja bi ograničila razvoj i upotrebu autonomnog naoružanja prije nego što tehnološka trka izmakne kontroli.
