Ne ostaju svi umjetnici dosljedni sebi, svom izrazu i vrijednostima. Marija Božović, pjevačica prepoznatljive emocije, žena koja jednako vjeruje u snagu znanja, riječi i muzike, je ostala.
Njena karijera nikada nije bila zasnovana na prolaznim senzacijama. Umjesto toga, birala je sporiji, ali iskreniji put, uvjerena da publika na kraju uvijek prepozna autentičnost. U razgovoru za naš portal govori o tome koliko je danas teško ostati svoj, zašto svaka pjesma s vremenom dobija novo značenje, šta je pokreće izvan muzike, ali i zbog čega vjeruje da će iskrenost uvijek nadživjeti trendove.
Danas, kada društvene mreže nameću iste obrasce ponašanja i stvaranja, Marija smatra da je ostati vjeran sebi možda najveći izazov.
„Danas je možda teže nego ikada. Društvene mreže su donijele mnogo mogućnosti, ali su istovremeno stvorile i ogroman pritisak da svi liče jedni na druge. Vrlo lako se izgubite pokušavajući da ispratite ono što je trenutno popularno. Ja vjerujem da publika prije ili kasnije prepozna iskrenost. Možda put do nje nekad traje duže kada ne pravite kompromise, ali je zato mnogo ljepše kada vas ljudi zavole zbog onoga što zaista jeste, a ne zbog slike koju ste napravili da biste se dopali drugima.“
STVARANJE, UČENJE I POVEZIVANJE LJUDI
Kaže da gotovo svaka njena pjesma danas u njoj budi drugačije emocije nego u trenutku kada je nastala.
„Mislim da se to dešava sa gotovo svakom pjesmom. Kada ih pišemo, one pripadaju jednom trenutku života, jednom osjećanju i jednoj verziji nas samih. Poslije deset ili dvadeset godina više niste ista osoba, pa ni pjesmu ne čujete na isti način. Nekada me iznenadi koliko drugačije razumijem stih koji sam sama napisala. Kao da ga je napisala neka druga Marija, a ova današnja ga tek sada potpuno razumije.“
Iako je publika poznaje prije svega kao pjevačicu, Marija ističe da je muzika samo jedan dio njenog stvaralačkog svijeta. Kao magistarka engleskog jezika, oduvijek je osjećala potrebu da stvara, uči i povezuje ljude.
„Nije toliko važno čime bih se bavila, koliko je važno da to ima kreativnu komponentu. Vjerujem da upravo kreativnost pravi razliku između posla koji vas samo umori i onog koji vas, uprkos umoru, ispuni. Možda zato nikada nisam osjećala da radim samo jedan posao. I muzika i nastava, pa čak i neki potpuno drugačiji projekti kojima sam se bavila, uvijek su imali jednu zajedničku nit, mogućnost da stvaram, učim, povezujem ljude i svakog dana radim nešto drugačije. Mislim da me upravo to uvijek pokreće.“
DAR I IZAZOV
Umjetnici često kažu da emocije doživljavaju intenzivnije od drugih. Marija vjeruje da je upravo u tome i najveći dar, ali i najveći izazov.
„I jedno i drugo. Dar je zato što vam omogućava da primijetite emocije i nijanse koje možda neko drugi ne bi primijetio. Ali upravo zbog toga nekada mnogo dublje proživljavate i lijepe i teške stvari. Vremenom naučite da taj intenzitet ne doživljavate kao teret, nego kao gorivo za stvaranje. Da nije toga, vjerovatno ne bi bilo ni pjesama.“
Na pitanje šta joj danas najviše znači kada izađe pred publiku, odgovor dolazi bez razmišljanja.
„Aplauz je divan i znači svakom umjetniku. Ali ako moram da biram, onda je to trenutak kada osjetite da vas publika zaista sluša. A najljepše je kada vam poslije koncerta neko priđe i kaže da je u vašoj pjesmi pronašao sebe ili da mu je pomogla u nekom važnom trenutku života. Tada shvatite da muzika zaista jeste univerzalni jezik koji spaja ljude.“
Upravo zato, kaže, postoje granice preko kojih nikada ne bi prešla, bez obzira na uspjeh koji bi joj neka pjesma mogla donijeti.
„Naravno. Nije važno koliko je komercijalna ili koliko bi možda bila uspješna. Muzika je za mene uvijek bila produžetak ličnosti, odnosno autentični odraz sopstvenog senzibiliteta.“
TRENDOVI SU PROLAZNI
Govoreći o mladim umjetnicima, ističe da su trendovi prolazni, dok je identitet ono što ostaje.
„Trendovi prolaze mnogo brže nego što mladi ljudi ponekad misle. Ono što danas djeluje kao siguran put već sjutra može biti zaboravljeno. Ali autentičnost ostaje. Ne kažem da ne treba pratiti vrijeme u kojem živimo, naprotiv. Važno je učiti, istraživati i koristiti nove alate, ali bez odricanja sopstvenog identiteta. Upravo ono po čemu ste drugačiji može jednog dana postati vaš najveći kvalitet.“
Kada govori o svom umjetničkom nasljeđu, ne bira najpopularniju pjesmu, već onu koja je ostavila trag izvan muzike.
„Teško je izdvojiti jednu, jer svaka nosi dio mog života. Ali možda bih izabrala onu koja je ostavila trag i izvan muzike. Kada vidim da je jazz obrada pjesme ‘Šetajući pored Ljubovića’, nastala u okviru projekta ‘Tradicija obojena jazz-om’, postala dio udžbenika za muzičko obrazovanje u osnovnim školama, to je vjerovatno najveća vrijednost koju umjetnik može da ostavi.“
Na kraju razgovora, Marija šalje poruku svim djevojčicama koje sanjaju muziku, ali sumnjaju u sebe.
„Rekla bih joj da ne čeka trenutak kada će misliti da je dovoljno dobra, jer taj trenutak možda nikada neće doći. Svi mi ponekad sumnjamo u sebe, bez obzira na godine i iskustvo. Važno je da ne dozvoli da je taj strah zaustavi. Neka uči, radi, griješi, raste i ostane vjerna sebi. Jer publika možda zaboravi savršen glas ili savršen nastup, ali iskrenog umjetnika gotovo nikada ne zaboravlja.“
Posljednja rečenica je možda sažetak umjetničke filozofije Marije Božović koja više od brojeva, pregleda i viralnih trenutaka, vjeruje da najveću vrijednost imaju pjesme koje ostanu u ljudima mnogo nakon što muzika utihne.
