Zapljena luksuznih jahti ruskih oligarha nakon početka rata u Ukrajini trebalo je da bude snažna poruka sankcionisanim ruskim milijarderima. Međutim, više od četiri godine kasnije, mnoge od tih jahti i dalje stoje vezane u marinama, dok troškove njihovog održavanja plaćaju poreski obveznici, a pojedinim državama prijete i višemilionski odštetni zahtjevi.
Zapadne zemlje su od 2022. godine zamrznule ili zadržale najmanje 20 superjahti ukupne vrijednosti oko 4,3 milijarde dolara. Iako je prvobitni plan bio da se plovila oduzmu, prodaju i da se dio novca usmjeri za pomoć Ukrajini, u praksi se pokazalo da je taj proces znatno složeniji. Do danas je formalno oduzet samo mali broj jahti, dok većina ostaje predmet dugotrajnih sudskih postupaka, prenosi hrvatski Forbes.
U međuvremenu, države snose ogromne troškove. Samo održavanje superjahti podrazumijeva posadu, osiguranje, gorivo, vezove i redovno servisiranje, jer plovila veoma brzo propadaju ukoliko se ne održavaju. Američke vlasti su, prema procjenama Forbesa, za održavanje jahte Tango, povezane s ruskim milijarderom Viktorom Vekselbergom, potrošile oko 14 miliona dolara, a plovilo i dalje nije prodato.
Slična situacija je i u Evropi. U Italiji održavanje pojedinih zaplijenjenih jahti državu košta desetine hiljada eura mjesečno, dok u Hrvatskoj slučaj superjahte Royal Romance još nije pravosnažno okončan. Vlasnik broda vodi sudski postupak i traži odštetu od oko 190 miliona eura, zbog čega bi konačan epilog mogao imati ozbiljne finansijske posljedice za hrvatsku državu.
Pravni stručnjaci objašnjavaju da je zamrzavanje imovine jedno, a trajno oduzimanje nešto sasvim drugo. Da bi država postala vlasnik jahte i mogla da je proda, potrebno je dokazati da je imovina povezana s krivičnim djelom ili da su ispunjeni svi zakonski uslovi za konfiskaciju, što u mnogim slučajevima traje godinama.
Zbog toga su mnoge jahte danas simbol ne samo sankcija protiv ruskih oligarha, već i visokih troškova koje njihovo dugotrajno čuvanje nameće državnim budžetima.
