U evropskim planinskim državama sve je vidljiviji obrazac koji Crna Gora ne bi smjela da ignoriše: kada žičare, gondole, ski-liftovi, vučnice, stanice, stubovi, sajle, betonski temelji i druga planinska infrastruktura izgube ekonomsku, klimatsku, tehničku ili prostornu opravdanost, raste pritisak da budu uklonjeni, da se teren sanira i da se planini vrati prirodniji režim.
Evropa, naravno, ne ukida žičare kao takve. Ona ih i dalje gradi, obnavlja i koristi. Ali odgovorne evropske prakse sve jasnije postavljaju pitanje koje je za Lovćen presudno: šta ostaje kada žičara prestane da radi i ko tada plaća uklanjanje onoga što je nekada predstavljano kao razvoj?
Upravo u tom evropskom ogledalu slučaj žičare Kotor-Lovćen postaje ozbiljniji. Dok dio Evrope uklanja zastarjele instalacije iz ośetljivih planinskih prostora, Crna Gora je novu žičaru i prateće komercijalne sadržaje uvela u prostor Nacionalnog parka Lovćen. I to ne bilo đe, već u planinu koja je prirodni, kulturni, istorijski i identitetski znak Crne Gore.
Žičara Kotor-Lovćen nije skijaški lift, nego panoramska gondola. Gondola, kao i ski-lift, ima stubove, sajle, stanice, betonske osnove, pristupne i servisne potrebe, tehničko održavanje, bezbjednosne obaveze i kraj radnog vijeka. Zato je evropsko pitanje potpuno primjenljivo na Lovćen: ko planira kraj infrastrukture, ko plaća njeno uklanjanje i kako se prostor vraća prirodi?
Ovi primjeri nijesu dokaz da je svaka evropska situacija ista kao Lovćen. Oni su dokaz da odgovorne države planinsku infrastrukturu ne posmatraju samo kroz početni profit, svečano otvaranje i turističku fotografiju, već kroz puni životni ciklus: izgradnju, rad, prestanak rada, demontažu i obnovu prostora.
Upravo zbog toga za ovaj tekst ima posebnu važnost jer ovo su primjeri i dokumenti koji ne govore samo o klasičnom skijanju, nego o širem pojmu žičarskih sistema: švajcarska federalna revizija o cableways, francuski zakon o “remontées mécaniques”, slovenački dokument za “krožno-kabinsku žičnicu” Vitranc 1, slučaj napuštene gondole Super Saint-Bernard i sama žičara Kotor-Lovćen kao panoramska gondola u nacionalnom parku.
Najjasniji evropski normativni signal dolazi iz Alpske konvencije. Protokol o turizmu, u članu 12, propisuje da nove dozvole i koncesije za ski-liftove moraju biti uslovljene uklanjanjem instalacija koje više nijesu u upotrebi i vraćanjem prostora prirodi, uz prioritet autohtonim biljnim vrstama. To nije politički slogan, nego pravni princip za alpski prostor. Poruka je jednostavna: planina nije beskonačno skladište zastarjele infrastrukture. [1]
Francuska je taj princip pretvorila u nacionalnu obavezu. Član L472-2 francuskog Urbanističkog kodeksa predviđa da dozvola za izgradnju žičarskih instalacija nosi i obavezu njihovog demontiranja, uklanjanja pratećih objekata i sanacije lokacije, i to u roku od tri godine od definitivnog prestanka rada.
Zakon iz 2016. dodatno propisuje da, ako ski-lift nije radio pet uzastopnih godina, država nalaže trajno gašenje. Dakle, Francuska ne pita samo kako se nešto gradi, nego već unaprijed postavlja pitanje kako se to jednoga dana uklanja. [2]
To je poruka koju Lovćen mora čuti na vrijeme. Jer ako se danas govori samo o broju pośetilaca, prihodima i panoramskom doživljaju, a ne govori se o tome ko će śutra ukloniti stubove, sajle, betonske osnove, stanice, prateće objekte i servisne pravce, onda javnost ne dobija punu istinu o projektu. Dobija samo njegov prvi čin. Planina ostaje i poslije svečanog otvaranja, profita i reklame.
Švajcarska je za slučaj Lovćena možda još važnija, jer ne govori samo o ski-liftovima, nego o žičarskim instalacijama za prevoz putnika, odnosno o širem pojmu cableways.
Prema reviziji Švajcarske federalne revizorske institucije za Federalni ured za saobraćaj, trajno ugašene žičarske instalacije moraju biti uklonjene o trošku vlasnika. Revizija posebno upozorava da, ako vlasnik ne može da plati demontažu, trošak može pasti na vlasnika zemljišta, a posredno i na opštinu ili kanton.
Tu se jasno vidi ono o čemu se kod nas najčešće ćuti: kraj životnog vijeka žičare nije samo tehničko, nego i fiskalno pitanje. Ako projekat danas donosi prihod, ne znači da śutra neće ostaviti račun javnom sektoru. [3]
Tu počinje crnogorsko pitanje: da li je za žičaru Kotor-Lovćen unaprijed određeno ko plaća njeno uklanjanje nakon prestanka rada? Da li postoji finansijska garancija za demontažu? Da li je jasno ko snosi trošak ako operator jednog dana više ne bude imao interes ili mogućnost da upravlja infrastrukturom?
Da li javnost zna šta se dešava ako panoramska gondola postane tehnički, ekonomski ili prostorno neodrživa? Bez odgovora na ta pitanja, priča o razvoju ostaje nedovršena.
Posebno treba izdvojiti i slovenački primjer Vitranc 1. Riječ je o dokumentu koji se odnosi na “krožno-kabinsku žičnicu”, dakle na kabinsku, odnosno gondolsku žičaru, što je po tipu bliže žičari Kotor-Lovćen nego klasični ski-liftovi.
Slovenački dokument pokazuje da se pri obnovi ili gradnji nove kabinske žičare predviđa uklanjanje postojeće infrastrukture, postupanje sa opasnim tečnostima, sanacija privremenih gradilišnih površina, uređenje terena i upotreba autohtonih vrsta. To je važna evropska poruka: i kada se gradi novo, staro se ne ostavlja da trune kao legalna ruina. [4]
Lovćen zbog toga ne smije biti prostor đe se infrastruktura uvodi bez javno poznatog plana izlaska. Žičara je prostorni zahvat. Ona ima svoje temelje, stanice, kablove, servisne zone, pristupe, elektroenergetsku infrastrukturu, pojačano kretanje ljudi i pritisak na prostor. Zato se pitanje žičare ne završava na tome da li kabina danas radi. Pitanje je šta se iza nje, oko nje i zbog nje trajno mijenja.
Još jedan primjer koji treba jasno izdvojiti jeste Super Saint-Bernard u Švajcarskoj. Ovđe se ne govori o ski-infrastrukturi, nego o napuštenoj gondoli i pratećim objektima koji su ostali kao pravno-finansijski teret. Medijski izvori navode probleme velikih troškova demontaže, azbesta, kontaminacije i neriješene odgovornosti. [5]
Španija pruža jedan od najčistijih evropskih primjera renaturalizacije. Na lokalitetu Valcotos, u području Peñalare, prva faza obnove 1999. godine obuhvatila je rušenje i uklanjanje stubova, temeljnih blokova, zgrada i liftovskih vodova.
Otpad je iznošen helikopterima i tovarnim životinjama kako bi se izbjeglo dodatno otvaranje terena za kamione. Nakon toga uslijedile su topografska restitucija, obnova hidrološke mreže i dugotrajna regeneracija vegetacije. Prostor koji je nekada služio ski-industriji kasnije je postao dio Nacionalnog parka Sierra de Guadarrama. To je primjer đe država nije štitila infrastrukturu od prirode, nego prirodu od infrastrukture. [6]
Za Lovćen je ovo posebno važno jer pokazuje da prava sanacija nije naknadno uljepšavanje oštećenog prostora, već ozbiljan pokušaj da se zemljištu, vodi, vegetaciji, staništima i pejzažu vrati izgubljena funkcija.
Nije dovoljno poravnati teren, posuti sloj zemlje i reći da je prostor uređen. Sanacija znači vraćanje funkcije zemljištu, vodi, vegetaciji, staništima i pejzažu. Kod kraškog Lovćena to je još složenije, jer svaki kamenjar, svaka pukotina, svaki tanki sloj zemljišta i svaki pravac oticanja vode ima svoju ulogu u životu planine.
Španija ima i noviji slučaj Puerto de Navacerrada. Ministarstvo za ekološku tranziciju još 2021. godine saopštilo je da operater mora ukloniti liftove, temelje, zgrade, šut, kablove i zahvate vode.
Vrhovni sud je 2026. potvrdio obavezno razmontiranje. Ovaj slučaj je važan za Lovćen jer pokazuje da kada koncesija istekne ili kada prestane pravni osnov korišćenja prostora, infrastruktura mora izaći iz javne šume i iz ośetljivog planinskog područja. [7]
Zato se već u ovom prvom dijelu mora postaviti osnovno pitanje: da li žičara Kotor-Lovćen ima javno poznat plan kraja?
Bez tog odgovora javnost ne zna punu cijenu projekta nego samo početnu sliku.
IZVORI I LITERATURA:
[1] Alpska konvencija – Protokol o turizmu, član 12
https://www.alpconv.org/fileadmin/user_upload/Convention/EN/Protocol_Tourism_EN.pdf
[2] Francuski Urbanistički kodeks – Remontées mécaniques, član L472-2
https://www.legifrance.gouv.fr/codes/section_lc/LEGITEXT000006074075/LEGISCTA000006158653
[3] Švajcarska federalna revizija – Audit of the supervision of cableways with a focus on the financing of dismantling installations
[4] Slovenija – Vitranc 1, krožno-kabinska žičnica
https://www.gov.si/assets/ministrstva/MNVP/Dokumenti/Graditev/gradbena_dovoljenja/Kroznokabinska_zicnica_Vitranc1.pdf
[5] Švajcarska – Super Saint-Bernard, napuštena gondola i infrastruktura
https://www.swissinfo.ch/eng/business/going-downhill-more-than-50-swiss-ski-lifts-are-rusting-away/48961570
[6] Španija – Valcotos, Peñalara / Sierra de Guadarrama
https://www.parquenacionalsierraguadarrama.es/conservacion/actuaciones/216-eliminacion-valcotos
[7] Španija – Puerto de Navacerrada
https://www.miteco.gob.es/content/dam/miteco/es/prensa/210303laspistasdeesquialpinoescaparatetelegrafoybosqueennavacerradarevertiranaldominiopublicoforestal_tcm30-523635.pdf
Autor je istraživač prirodne i kulturne baštine Lovćena
