Kotor je možda jedan od najboljih primjera kako živjeti od vlastite propasti, ocijenila je Paula Petričević, profesorica filozofije u Kotorskoj Gimnaziji.
Ona je prije tri dana organizovala prvu javnu debatu učenica i učenika Gimnazije Kotor, u okviru školskog obaveznog izbornog sadržaja Open Minds Lab – Laboratorija kritičkog dijaloga. Teza prve debate glasila je: „Turizam je ubica kulture“.
“Turizam je ubica kulture jeste jedna kontroverzna, vrlo debatabilna teza jer, s jedne strane, mi od turizma živimo. Mi ne bismo imali od čega da živimo ili da čuvamo i rekonstruišemo spomenike kulture, ukoliko glavne grane ne bi bilo. Međutim, turizam je istovremeno i monokultura. Mi vidimo da smo sada u potpunosti oslonjeni na ovu uslužnu djelatnost. Ta djelatnost niti hoće niti može da doprinese kulturi i njenom razvoju na način na koji su to činile druge privredne privredne grane prije samo 50 ili 100 godina”, rekla je Petričević za portal Rmedia.
Ona je kazala da je lokalna zajednica i njen način života preduslov nastanka i opstanka kulture. “Kada to nestane ili bude promijenjeno do neprepoznatljivosti, ta kultura više nije živa”.
“Naš način života je do te mjere izmijenjen, u izvjesnom smislu čak i preveniran, načinom na koji turizam funkcioniše, recimo u Boki kotorskoj. Običan čovjek koji ne živi od turizma, svake godine ima sve manji pristup ne samo spomenicima kulture ili kulturalnim praksama, nego i elementarnim resursima, poput obala, ponte, mora”, upozorava Petričević.
“Taj nejvjerovatan intenzitet i frekvencija, recimo, turističkih glisera i tih tura praktično čini more i obalu neupotrebljivom, prvo za starije ljude, onda za djecu. Vi ne možete ući u barku od valova, od marete koja se radi, jer je to neprestana cirkulacija. Da ne pričamo o stanju mora, podmorja, ekosistemu. To su sve neki elementi koji su bili noseći za bilo koju kulturu koja je ovdje živjela. Ono što će možda preživjeti ovu vrstu artificijelne kataklizme sasvim izvjesno neće biti kultura, koja se koristi kao resurs za turističku industriju”, smatra Petričević.
Cilj javnih debata koje organizuju Gimnazija Kotor i njeni partneri nije samo predstavljanje načina na koji mladi promišljaju teme od javnog značaja, već i promocija odgovornog i racionalnog pristupa društvenim pitanjima kroz argumentovanu raspravu, uvažavanje različitih stavova i kulturu dijaloga.
Debata je održana u svjetskom školskom formatu, jednom od najrasprostranjenijih edukativnih debatnih modela. Učestvovala su dva tročlana tima – afirmacija, koja je zastupala tezu, i negacija, koja ju je osporavala.
Tim afirmacije činili su Đuro Perović, Vigor Vuleković i Jana Perović. U svojim izlaganjima tvrdili su da društvo često prihvata masovni i neodrživi turizam kao jedini model razvoja.
S druge strane, tim negacije, koji su činile Ena Božović, Marta Borović i Anđela Popović, tvrdio je da turizam ne uništava kulturu, već joj omogućava razvoj i opstanak.
Debata je održana u renoviranoj Slavjanskoj čitaonici u Dobroti, za koju Petričević kaže da je spomenik jednog doba koje je prošlo i koje se jako razlikuje od vremena koje mi živimo danas.
“Nju su gradili imućni Dobroćani u vrijeme zenita Dobrote kao pomorskog kraja i darovali je svome mjestu kao javni prostor. Zove se Slavjanska čitaonica jer je bila posvećena narodnoj kulturi, izučavanju narodnog jezika, običaja, vještina. Od one temeljne, pomorstva, koje je podiglo ovaj kraj, ali i svih ostalih uključujući nematerijalnu kulturnu baštinu. Između dva rata tu su organizovane radionice dobrotske čipke po kojoj je ovaj kraj takođe poznat”, objašnjava Petričević.
“Imamo moćne, imućne ljude koji odvajaju od svog bogatstva i grade javni prostor, To je možda temeljna razlika u odnosu na današnje vrijeme gdje bogati, imućni i moćni ljudi oduzimaju, sužavaju javne prostore nastojeći da eksploatišu sve što se eksploatisati da i uvećavaju svoj profit, a da ne doprinesu javnom dobru i javnom interesu”, kaže Petričević.
Prema njenim riječima, o tome koliko je ova tema važna i od egzistencijalnog značaja za lokalnu zajednicu govori način na koji su Kotoranke i Kotorani odgovorili na prvu debatu učenica i učenika.
“Sve stolice su bile popunjene, publika je bila vrlo šarenolika i ono što me posebno oduševilo je koliko su svi bili raspoloženi za saradnju i pomoć da ovaj događaj bude što bolje organizovan. Svi su se našli da pomognu, svi su uživali. Ono što sam ja čula poslije debate bilo je, molim vas ponovite ovo. Ovaj događaj je pokazao koliko je ta kopča između Gimnazije, kao mjesta duhovne reprodukcije ovoga kraja, temeljnog preduslova življenja ove kulture, važna zajednici i koliko je zajednica važna njoj. To je bio jedan refleks te kulture koja pokazuje da još ima nešto što možemo da spasimo, da ima nešto što može da preživi i što može da ide dalje”, ističe Petričević.
